POSJETILI SMO: Trodnevna avantura na Prenju
Kategorija "Posjetili smo" već duže vremena nije aktivna na našem portalu, ne zbog manjka materijala već zbog nedostatka vremena. Tako ćemo u narednom periodu u ovoj kategoriji uz kratke napomene o usponima i destinacijama objavljivati samo fotografije.
Prvi u ovom nizu je Prenj, planina koja zaslužuje da u svemu bude prva pa tako i u nastavku serijala "Posjetili smo" portala prepustise.com.
Krajem 8. mjeseca (28.-30.8.2015.) u organizaciji PD Bitovnja i PD Vranica 20-ak planinarki i planinara krenulo je na trodnevnu turu po Prenju. Prvi dan pohoda, dolazak u dolinu Tisovice, postavljanje šatora i druženje bili su odličan uvod za naredna dva dana.
Prema planu subotnje jutro, spremanje, kavica bez previše "ćeifanja" i pokret prema Lupoglavu. Prostranstva, ljepotu i surovost Prenja teško je, a i ne treba opisivati. Dovoljno je reći: nakon nešto više od četiri sata pješačenja stigli smo do vrha. Sunce i temperature više od 32 stupnja nisu nam dozvolile duže zadržavanje na vrhu.
Preporuka svima koji se upute na ovu turu za vrijeme ljetnih vrućina je prirodno udubljenje u stijeni smješteno sa desne strane staze (u pravcu kretanja Lupoglav-Tisovica) gdje smo i na kraju augusta pronašli snijeg i idealno osvježenje.
Blagi umor, crvenilo na licu od jakog sunca i tura planirana za sutra nisu spriječili veselu ekipu da ponovno napravi planinsko druženje na kakvo smo naviknuli. Nakon što smo se opskrbili vodom iz "Lončića" (malog izvora/čatrnje na vrhu Tisovice koji je nepouzdan za vrijeme ljetnih suša) potrošili smo preostalu zalihu piva, rakije i lubenice. Imali smo sreću vidjeti i krdo od 30ak divljih svinja koji su ne obazirući se na nas nešto poslije ponoći protutnjali pored naših šatora.
Nedjelja, prva zraka sunca podigla nas je iz šatora, spremanje i pokret prema Zelenoj glavi. Nakon malo više od dva sata penjanja nogom smo kročili na vrh. Gore na Zelenoj glavi nezapamćena gužva, stotinjak planinara učesnika Tradicionalnog uspona na Zelenu Glavu 2015. Uz Mostarsku ekipu sreli smo se još i sa našim članovima koji zbog obveza nisu bili u prilici planinariti sa nama protekla dva dana.
Sa Zelene glave nastavili smo dalje prema planinarskoj kući Jezerce odakle smo nakon nešto dužeg odmora preko Skoka nastavili do Bijele pa dalje do Konjica gdje smo se nakon ručka, pozdravili i razišli svatko na svoju stranu.