Kako im je u svega deset dana uspjelo popeti se na tri najviša vrha balkanskog poluotoka, pričali su pred brojnom publikom u Hrvatskom planinarskom društvu "Mosor" Aleksandra Kuzmanić i Darko Hrga, partneri u životu i na planinama. 

Krenuli su sredinom kolovoza iz Splita koji se "pržio" na gotovo 40 stupnjeva Celzijevih, da bi na vrhu Vihren u Bugarskoj, na 2914 metara nadmorske visine, došli u pravu zimu i temperaturu ispod ništice.

- To je treći vrh po visini na Balkanu, a onaj najviši - Musala je, također, u Bugarskoj, u nacionalnom parku Rila gdje smo se penjali na 2925 metara. Nama je, međutim, najveći izazov bio Olimp, točnije vrh Mitikas u Grčkoj. Što mu se više primičeš, put postaje sve strmiji i uži, kamenje se odronjava ispod nogu, nema sajli i konopa s kojima se možeš pomoći... U svakom slučaju, tamo sebi ne smiješ dozvoliti pogrešku jer bi bila kobna - govore Aleksandra i Darko.

Takav pothvat definitivno ne bi preporučili rekreativcima već iskusnim planinarima koji se, poput njih, penju gotovo svaki vikend, a kondiciju održavaju redovitom tjelovježbom i bilo kojim sportom.

Pitamo ih pomažu li se i oni pancetom i pršutom čime se na ekspedicijama, prema vlastitom priznanju, krijepi naš poznati alpinist Stipe Božić, na što nam odgovaraju kako znaju ponijeti - buđolu.

- Ono što uvijek imamo uza se su nekakvi orašasti plodovi i sušeno voće i, normalno, voda. Kad ste na višim nadmorskim visinama i na hladnoći, ne osjećate žeđ, no ukoliko svako toliko ne popijete gutljaj vode, lako može doći do dehudracije.

Tweet

Tweet