Prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne čini planina Visočica. Sa istočne strane od Treskavice odvojena je rijekom Ljutom, sa juga i jugozapada rijekom Neretvom od Prenja, a sa zapada i sjevera kanjonom rijeke Rakitnice od Bjelašnice. Ime je dobila vjerovatno po mnogobrojnim visokim vrhovima. Visočica je visoravan koja se od sjevera sa prosječne nadmorske visine od 1400 m blago spušta ka jugu u Bjelimiće, a zatim se dosta strmo obara u dolinu Neretve. Obronci Visočice na sjeveru i zapadu spuštaju se u Rakitnicu okomitim liticama i strminama. Sredinom planine se izdiže greben Ljeljen sa najvišim vrhom Džamija ( 1967 m nv ) i nešto nižim vrhovima Veliki Ljeljen ( 1963 m nv ) i Mali Ljeljen ( 1860 m nv ). Greben je orjentisan u pravcu sjeverozapad – jugoistok i dijeli planinu na sjeverni i južni dio.

Sjeverni dio čine planinski pašnjaci na nadmorskoj visini 1300 do 1400 m, a južni niži dio je obrastao šumom. Područje Visočice je relativno bezvodno. Izvori se nalaze uglavnom uz stočarske ljetne stanove kojih je danas veoma malo. I pored toga, za razliku od drugih planina, ovdje je ljetno stočarstvo sačuvano u svom izvornom obliku. U stanovima se mogu nabaviti najukusniji mliječni proizvodi i osjetiti široka gorštačka duša stočara. I pored surovih životnih uslova ljudi su naseljavali ove krajeve od pamtivijeka. Najstariji materijalni dokazi su mnogobrojne nekropole sa stećcima. Pod sjevernim obroncima planine nalaze se sela Bobovica, Ozimine, Đulbašići, Pervizi ( Donja Tušila ) i Sinanovići ( Gornja Tušila ). To su tipična planinska sela na nadmorskoj visini od 1150 m do 1300 m. Ova sela su u prošlom ratu ( 1992-1995. god. ) bila potpuno uništena a danas su ponovo obnovljena. Pod južnim obroncima planine nalazi se veći broj sela kao što su Luka, Ježeprasina, Odžaci ( Bjelimići ), Gradeljina, Svijenča, Argud i jugozapadno Dužani, Blaca, Dudle, Grušća i Prebilje. I ova sela su planinska i nalaze se na nadmorskoj visini od 950 m do 1150 m.

Južno od sela Ozimine ( u predjelu Kaoca ) u amfiteatru kojeg čine vrhovi Vito ( 1960 m nv ), Subar ( 1820 m nv ), Veliko brdo ( 1884 m nv ) i Drstva ( 1808 m nv ), u sjeni gorostasnih kamenih litica leži Veliko jezero ( 1660 m nv ). Na jugu planine u predjelu grebena Ljeljen sjeveroistočno od vrha Veliki Ljeljen leži Veliko jezero ili Kolečića bara ( 1670 mnv ). Treba napomenuti da na Visočici pravih ( živih ) jezera nema. To su uglavnom velike lokve vode, sezonskog karaktera, nastale u kotlinama u kojima se skupljaju slivovi sa visokih okolnih grebena za vrijeme topljenja snijega u proljeće i velikih ljetnih kiša.

Južno od Sinanovića nalazi se Puzim ( 1776 m nv ) jedan od najmarkantnijih vrhova Visočice, malo izdvojen od ostalog dijela masiva Visočice i privlači pažnju svojim ušiljenim vrhovima i tornjićima. Gledano iz daljine njegov stjenoviti obris sliči na krijestu nekog prehistorijskog čudovišta. Mada je visina stijene Puzima relativno mala, smjer izazovnim grebenom do vrha stijene zanimljiv je i penjačima.

U selima podno Visočice stanovnici su kao i u zabjelašničkim selima veoma gostoprimljivi. U selu ili u stočarskim stanovima nećete ostati gladni ni žedni. Trebate li prenočiti, neće biti problema. Zbog svoje zabačenosti i udaljenosti od Sarajeva, Visočica je u prošlosti bila malo posjećivana. Izdradnjom novih puteva postala je dostupna mnogim ljubiteljima prirode, koji je u posljednje vrijeme sve više posjećuju. Planina pruža brojne mogučnosti za treking, vožnju brdskim biciklom, turno skijanje, ukratko potpuni odmor.

Preuzeto iz Planinarsko turističkog vodiča po planinama oko Sarajeva autora Brace Babića i Drage Bozje, izdavača Fondacija „pro-BITR-a“ Sarajevo

Vrhovi

Džamija ( 1967 m nv ) 

Vito ( 1960 mNv )

Subar ( 1820 mNv )

Veliko brdo ( 1884 mNv )

Drstva ( 1808 mNv )

Tweet

Tweet