Posjetili smo Visočicu - Vito
Članovi planinarskih društava Mosor, Treskavica i Bitovnja proteklog vikenda posjetili su Visočicu, a među njima bio je i dio naše ekipe. Okupljanje na Igmanu u planinarskom domu Prijatelja prirode PTT odakle se automobilima krenulo prema Tušlima. Nakon 20-ak minuta vožnje vijugavom cestom stižemo do planinarskog doma "Vrela" (1210 m) ovdje ostavljamo automobile i nakon završnih priprema krećemo prema vrhu Vito.
Na samom startu naš vodič Kemaludin upoznao nas je sa nekim od najzanimljivijih informacija o Visočici. Tako smo saznali da ona čini prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne. Sa istočne strane od Treskavice odvojena je rijekom Ljutom, sa juga i jugozapada rijekom Neretvom od Prenja, a sa zapada i sjevera kanjonom rijeke Rakitnice od Bjelašnice. Ime je dobila vjerovatno po mnogobrojnim visokim vrhovima. Visočica je visoravan koja se od sjevera sa prosječne nadmorske visine od 1400 m blago spušta ka jugu u Bjelimiće, a zatim se dosta strmo obara u dolinu Neretve. Obronci Visočice na sjeveru i zapadu spuštaju se u Rakitnicu okomitim liticama i strminama. Sredinom planine se izdiže greben Ljeljen sa najvišim vrhom Džamija (1967 m) i nešto nižim vrhovim Vito (1960 m). Ovog prelijepog dana odlučili smo se popeti na Vito.
Ulazak na stazu je odmah preko puta doma u Tušilima. Staza u prvom dijelu vodi pašnjakom, a nakon toga ulazi u bukovu šumu. Nakon 40-ak minuta nailazimo na česmu pod Jelovačom, koja je, kako kažu, nepresušan i pouzadn izvor tokom cijele godine. Odmah nakon šume izlazak na amfiteatar odakle staza pravo vodi prema Vitu, a desno se odvaja prema vrhu Subar. Jedan dio ekipe odlazi na Subar, a većina eksponiranim dijelom staze ide na Vito. Nešto više od sat vremena veoma uspona dolazimo na sedlo od kojeg nas desetak minuta dijeli od vrha. Na vrhu je postavljen stup sa oznakom vrha, pečatom i knjigom posjetitelja. Vedar dan sa izmaglicom u nizinama priuštio nam je poglede na vrhove Visočice i Bjelašnice i Bjelašničko selo Lukomir u prvom planu, a oko nas su se nizale planine Treskavica, Prenj, Čvrsnica, Zelengora Velež i Bitovnja. Kad se ovom vrhu pridodaju pomenuti vidici i dubina kanjona Rakitnice koji Visočicu odvaja od Bjelašnice svi ćemo se složiti da je prava šteta ne doći ovdje barem jedanput godišnje, iako bi se ovdje svaki dan moglo vidjeti nešto novo.
Kratak jesenji dan nije nam dozvoljavao duže zadržavanje na vrhu kao ni povratak nekom drugom stazom. Uputili smo se ponovno prko Jelovače do doma na Tušilima. Ljubazni domaćini na domu samo su još povećali opće dojmove. Ipak usprkos svemu nismo imali priliku zadržati se duže pa istim putem preko Bjelašnice odlazimo, ali s nadom u skori povratak.
Na Igmanu rastanak od naših prijatelja iz HPD Mosor i PD Treskavica, kojim se ovom prilikom zahavaljujemo, a posebna zahvala našem vodiču g. Kemaludinu Mutapčiću koji s pravom važi za jednog od najvećih ljubitelja ovog područja, ali i svih BiH planina.
