Snežana Radojičić rođena je u Beogradu na izmaku šezdesetih i profesorica je srpskog jezika. Za petnaestak godina radnog staža promijenila je više od deset poslova u raznim strukama, a cikloturing je otkrila sredinom 2006. i od tada je putovanje biciklom postalo sastavni dio njenog načina života.

U julu 2011. godine krenula je na put oko svijeta biciklom i njeno putovanje još uvijek traje. Te godine se jedno veče prisjetila riječi svoga oca koji joj je rekao da je u životu najvažnije raditi ono što voliš i da treba živjeti svoje snove. Shvatila je da želi biti slobodna i da želi živjeti od pisanja.

“Od momenta kada se ideja o pedalanju oko svijeta rodila u mojoj glavi, niko me nije mogao odvratiti od nje. Sve svoje misli, snage i sposobnosti usredsredila sam na pronalaženje načina da je i realizujem”, priča Radojičić.

Ono što joj je bilo potrebno u tom trenutku da bi počela da živi svoje snove jesu društvo i novac. Poslije pune dvije godine traženja društva u Srbiji i regionu, postavila je oglas na svjetski biciklistički portal "Ludak na biciklu" i ubrzo joj se javio čovjek iz Kolorada po imenu Brayan sa kojim je krenula na probno putovanje biciklom.

“Ušli smo i u emotivnu vezu, a uz Brayana, koji je bio iskusan cikloputnik, naučila sam da se oslobodim brojnih strahova koje sam do tada imala. Ali, nakon sedam mjeseci na putovanju, Brayan me je ostavio u Turskoj, gdje je on ostao do danas”, priča naša sagovornica.

Na put oko svijeta krenula je biciklom iz Bratislave, prešla masiv Karpata za tri mjeseca, potom preko Balkana se spustila na primorje, pa preko Albanije, Grčke, Turske ušla u Gruziju, odakle je preko Kavkaza prešla u Rusiju, obišla Centralnoazijske zemlje, Kinu, zemlje Južne Azije, Laos, Vijetnam, Kambodžu, Tajland. Odatle u Nepal, iz Nepala nazad u Kinu, Mongoliju, pa Rusiju. To je pređenih 31.000 kilometara biciklom, a zbog ograničavajućih viznih pravila o dužini boravka u nekim zemljama, te nedovoljnog broja listova u pasošu, Snežana je povremeno morala da koristi i druga prevozna sredstva i na svom putovanju je prešla ukupno oko 55.000 kilometara.

“Na ostvarenje te zamisli nije me podstakao nikakav viši ideal ni cilj – ne mislim da će ovu planetu spasti to što ću putovati ekološkim prevoznim sredstvom, ne tražim odgovore na vječita ljudska pitanja o smislu, ne očekujem da moj avanturizam ikome postane životni uzor. Jednostavno, želim da vozim bicikl, da pišem, da crtam, da upoznajem nove ljude i radim samo ono što me čini srećnom. Jer život je prekratak i samo jedan”, poručuje Snežana.

Ona dodaje da nema tačnu maršutu ili zacrtan broj kilometara koje treba preći u danu, nedjelji, mjesecu ili godini.

“Vozim dokle mi je lijepo i dokle uživam, a onda stajem i odmaram se, družim se sa ljudima, fotografišem, pišem, crtam. Budim se sa osmijehom, bez sata i nikada nikuda ne žurim. Imam sve vrijeme sopstvenog života da uradim najbitniju stvar na svijetu – da proživim svoj san”, ističe naša sagovornica.

Turu je nazvala Gea, jer su njene prve predstave o Zemlji i nebu, o ljudima i bogovima potekle iz grčke mitologije. Snaga Gee, Majke Zemlje, boginje nad boginjama, koja je stvorena odmah nakon Haosa i od koje su potom potekli svi ostali bogovi, oduvijek ju je fascinirala. Možda nije slučajno što je u njenom imenu otkrila i akronim za riječi: Geografija–Ekologija–Avantura, koje je potom uzela za moto svoje ekspedicije. Gea je sve to zajedno, ali ipak prvenstveno oličava ženski princip.

“Preda mnom su bile dvije mogućnosti: da nastavim kao i do tada, ostajući nezadovoljna, neispunjena, nepronađena; ili da makar pokušam da ostvarim svoj san i budem srećna. Nisam se ni na trenutak dvoumila oko izbora. Te večeri sam donijela najveću odluku u svom životu: krenut ću biciklom na put oko svijeta, da osvojim ličnu slobodu i pronađem svoju inspiraciju”, odlomak je iz Snežaninog romana “Zakotrljaj me oko sveta”, u kome ona govori o sazrijevanju u emotivnom i putničkom smislu, o naporima da u ekstremnim uslovima sa gotovo potpunim neznancem stvori kvalitetnu vezu, o pomjeranju svojih granica, razbijanju predrasuda i otvaranju, iskušenjima, kao i o ljudima koji su na neki način oblikovali njihov put, o zemljama kroz koje su prolazili, običajima i zanimljivim, a nekad i opasnim susretima.

Povodom objavljivanja knjige, nedavno je u Banjoj Luci održala putničku tribinu na kojoj je prisutnima govorila o mnoštvu korisnih savjeta za manje iskusne vozače koji se žele odvažiti na slična putovanja o tome gdje spavati, gdje i šta jesti, a pričala je i o sigurnosnim problemima s kojima se na putovanjima suočavala. Razbila je još jednu zabludu koju ljudi često imaju oko takvih putovanja, da će ih putem napasti divlje zvijeri. Rekla je kako za tri godine svojih ciklo putovanja nije srela niti jednu divlju zvijer, dodavši, “da se na putu treba čuvati loših ljudi, a ne životinja“.

Početkom novembra, Snežana nastavlja svoje putovanje koje je privremeno prekinula radi objavljivanja i promocije knjige. Kotrljanje će produžiti iz Bangkoka sada idući prema jugu i Maleziji, Singapuru, Indoneziji, Filipinima...

PREUZETO: Klix.ba

Tweet

Tweet