Bosanskohercegovačka autohtona pasmina pasa tornjak sa svojom dugom, raskošnom dlakom i blagim temperamentom ne ostavlja ljude ravnodušnima. To je planinski ovčarski pas koji je stoljećima služio čovjeku u odbrani stada od vukova i medvjeda.

Halil Sefer sa Gostilja na Vlašiću kod Travnika već gotovo četiri decenije uzgaja tornjake. Na farmi trenutno ima 12 tornjaka, koji svoj životni prostor dijele sa kravama i belgijskim ovčarima. Uzgojem tornjaka se bavi od svog rođenja, a prvo što je ugledao, kako kaže, su bili tornjaci. 

S tornjacima od rođenja

Na Halilovoj farmi ekipu Anadolu Agency (AA) dočekao je čopor miroljubljivih tornjaka. Mirni su i prate nas u stopu.

Sefer priča o dresuri, kojom se bavi, kako kaže, otkako zna za sebe. Pojašnjava da je sa dresurom psa najbolje početi kada je star 11 mjeseci, a proces obuke traje od 21 dan do tri mjeseca.

"Ljudi miješaju dresuru i vaspitanje. Vaspitanje počinje od trenutka kada štenac dođe na svijet. Mali psi razumiju kao i veliki", kazao je Sefer.

Alen Salkić, doktor veterinarskih nauka i predsjednik Kinološkog kluba "Rojal" iz Travnika već dugi niz godina odgaja tornjake.

Radeći dugo godina na tornjaku i kao odgajivač i kinološki sudija Salkić kaže da je ustanovio, zajedno sa kolegama, da tornjaka najviše ima na Vlašiću i cijeloj BiH, ali ima ga i u svim dijelovima svijeta.

"Radili smo DNK analizu i ustanovili da tornjak jeste bosanskohercegovačka autohtona rasa pasa s tim da smo radili poređenja, jer smo imali grupu pasa iz Hrvatske. Ustanovili smo da je genom pasa iz BiH specifičan. Dakle, svi psi tornjaci u Hrvatskoj, na kojima smo radili imaju isti genom, ali i još nešto što nije tornjačko", pojasnio je Salkić.

DNK potvrda porijekla tornjaka

Prema njegovim riječima, na osnovu DNK istraživanja je dokazano da je tornjak isključivo bh. autohtona pasmina koja je možda nekada došla na ove prostore, tu se zadržala i ostala.

"Tornjaci su mirni psi, blagi, temperamentni. Tornjak je oštar pas, ali ne agresivan. On će nagovijestiti da ide nešto. Teško će ujesti nekoga. Tornjaka moraš dobro izrevoltirati da bi ugrizao", ispričao je Salkić.

Prvi pisani tragovi o tornjacima potiču sa planine Vlašić. Tornjak je specifičan po svom karakteru i veličini.

"Karakteriše ga duga, raskošna dlaka koja ga štiti od vremenskih neprilika. Hrane se ujutro ili naveče. Oni uglavnom noću obavljaju svoje poslove", rekao je Sefer. 

Tornjak je visok je od 60 do 75 centimetara, a dlaka mu je raznobojna, iako pretežno bijela i srednje dugačka, osim na repu koji je obrastao dugom, gustom dlakom. Brzo rastu i dosegnu težinu od 40 do 60 kilograma.

Za razliku od drugih ovčarskih pasa koji će zadaviti napadača na ovce tornjak samo opominje lavežom, nerijetko blagim ugrizom.

U Travniku je 2007. godine postavljen i spomenik tornjaku. 

Kinološki klub "Tornjak" iz Travnika odlučio je podignuti spomenik ovoj plemenitoj pasmini zbog toga što tornjak već obitava i živi sa svim narodima u BiH bez obzira na nacionalnost i vjeru, svi ga vole, a svojim karakteristikama, temperamentom i ćudi zaslužio je da mu se na ovaj način oda počast.

Tornjak i na stećcima iz 15. stoljeća

Postoji nekoliko teorija o postanku ove autohtone pasmine koja pripada vrsti malosoidnih pasa. Pretpostavlja se da su nastali kao čuvari "blaga", odnosno stada, a težilo se ka tome da budu bijeli kako bi se vidjeli u mraku. Tačno vrijeme njihovog postanka nije utvrđeno. 

Međutim, Salkić posjeduje stećak na kojem je predstavljen bosanski pas kod Groznog, Kalinovik iz 15. stoljeća. Iako se tornjak se zvanično prvi put spominje 1920. godine na području Vlašića.

Prema naučnim istraživanjima, skoro je neosporno da njegov predak potiče sa područja današnjeg Irana. Ekološki uslovi prebivališta tornjaka, surova kontinentalna planinska klima, prisustvo vuka i medvjeda, stvorile su zdravog i snažnog psa, skromnih zahtjeva i vrsnog čuvara.

Osim tornjaka Sefer ima i belgijske ovčare (malinoa) koje dresira za otkrivanje eksploziva, mina, droge, ljudi pod ruševinama ili lavinama, kao i vodiče za slijepe osobe te za napad i odbranu u policijskim akcijama.

Iz Halilove škole dresure već je nekoliko pasa zaposleno na otkrivanju mina u BiH.

"Da bi naučili psa da traži eksploziv potrebno je da pas ima između godinu i dvije", pojasnio je Halil za AA.

Tweet

Tweet