Spasimo Hutovo blato!
Hutovo blato, ugroženi prirodni rezervat na jugu Hercegovine, čiji je opstanak doveden u pitanje, kao i egzistencija okolnog stanovništva, krije u sebi mnoge tajne i prirodne fenomene, među kojima je i u Evropi jedinstvena rijeka Krupa, koja teče – u dva pravca! Rijekom Krupom vode Hutova blata otiču u rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera.
Krupa teče normalno od "izvora" prema ušću, ali i od ušća prema „izvoru“. Do ove pojave dolazi kada zbog visokog nivoa vode rijeka Neretva potisne Krupu. Dužina Krupe iznosi devet kilometara, a prosječna dubina joj je pet metara.
U selima razmještenim po obodima Hutova blata, čiji su žitelji vijekovima bili upućeni na ovaj danas ugroženi prostor kao izvor hrane, žive još uvijek priče o ovoj blagodeti koju im je podarila priroda.
O tome se može pročitati i na portalima tih sela. Obiljem informacija o Hutovu blatu izdvajaju se portali sela Čeljevo /www.celjevo.com / i Prebilovci /www.prebilovci.net/.
Na ovim portalima posjetiocima se pruža sveobuhvatna informacija o flori i fauni Hutova blata i njegovih šest jezera, od kojih je Deransko najveće.
Vlasti na nivou BiH, Federacije BiH i Hercegovačko-neretvanskog kantona totalno se neodgovorno odnose prema prirodnom i ornitološkom rezervatu Hutovo blato, koje se prostire na površini od oko 7.000 hektara na području opština Čapljina i Stolac.
Već godinama izostaje bilo kakva aktivnost brojnih subjekata u BiH na zaštiti Hutova blata koje se nalazi na globalnoj listi močvarnih područja od interesa za cijeli svijet.
"Stravično danas izgleda Hutovo blato. Vjerovatno prvi put nakon njegovog postanja čovjek može proći `uzduž i poprijeko`. Ništa nije ostalo od nekadašnje ljepote i vrijednosti značajnih ne samo za lokalno stanovništvo, nego i za svijet. Proći će godine i godine da se ovdje `majka priroda` oporavi. Valjda neće proći godine i da odgovorni pronađu način i sredstva za revitalizaciju Hutova blata“, kaže Aco Dragićević, nekadašnji sekretar Turističkog društva “Škrka”, koje su na inicijativu Turističkog saveza opštine Čapljina zajednički formirale mjesne zajednice Gnjilišta, Klepci i Prebilovci.
Ono što ne čini aktuelna vlast, učinila je Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF), koja je pokrenula medijsku kampanju za zaštitu Hutova blata uz potpisivanje peticije.
Učinjeno je to nakon decenijama duge nebrige o ovom prirodnom dragulju. Peticija, koja je objavljena u decembru prošle godine na zvaničnom sajtu Parka prirode Hutovo blato (www.hutovo-blato.ba), potpisuje se do 2. februara ove godine. Do sada je peticiju potpisalo skoro 3.500 posjetilaca sajta, a neophodno je 10.000 potpisa.
Dragićević ističe da je do povećanja broja potpisa došlo nakon što je agencija Srna nedavno objavila informaciju da je hitno potrebno prikupiti dovoljan broj potpisa kako bi WWF predao peticiju predstavnicima kantonalne i federalne vlasti, sa zahtjevom da se odgovornije odnose prema Hutovu blatu.
Nedostaje 6.500 potpisa kako bi bila spriječena agonija Hutova blata. Vremena je malo, pa bi svako ko ima Internet mogao dati svoj dragocjeni doprinos i potpisati peticiju.
Agonija Hutova blata počela je davno, još u vrijeme socijalističke BiH, kada je izgrađena pumpna hidroelektrana Čapljina, čemu je prethodila melioracija znatnog dijela površina rezervata koje su se jednim dijelom oslanjale na rijeku Krupu, a sa druge strane na naselje Višići.
Stvaranje vještačkog jezera u Hutovu blatu i ukroćivanje Trebišnjice bitno je poremetilo vjekovnu prirodnu ravnotežu.
"Nebriga je dostigla vrhunac u oktobru 2011. kada je podmetnut požar kojim su se, više je nego očigledno, htjele uništiti do požara neotkrivene plantaže indijske konoplje. Uništeno je 80 odsto prirodnog i ornitološkog rezervata”, navodi Dragićević.
Požar je u ovoj jedinstvenoj submediteranskoj močvari, koja se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica močvarica u Evropi, uništio ogroman dio biljnog i životinjskog svijeta.
U granicama rezervata registrovano je više od 600 biljnih vrsta. Neke od njih su endemske. Nekadašnje zimovalište za više od 400 vrsta ptica močvarica, danas je praktično bez ptica.
U zaštiti Hutova blata odavno se ne traži mišljenje struke i nauke. Stanovništvo brojnih sela oko Hutova blata, koje je najviše zainteresovano da se ono sačuva, potpuno je isključeno iz te problematike.
"Neodgovornost čovjeka prema oom prirodnom parku potiče još od vremena Austrougarske, kada je seljacima iz sela koja se nalaze po obodu Hutova blata oduzeto pravo vlasništva nad zemljištem i pravo korišćenja Hutova blata", navodi Dragićević.
Tada je nestalo vodenih puteva koje su seljaci sami stvarali radi izlova ribe. Nestalo je livada koje su košene. Treset ispod njih iskorišćen je za oplemenjivanje zemlje u plasteničnoj proizvodnji povrća.
"U Hutovo blato, umjesto lovokradica, kopača treseta i uzgajivača marihuane treba da dolaze ornitolozi i prirodnjaci, ali i arheolozi, turisti sa foto-aparatima i drugi dobronamjerni ljudi", kategoričan je nekadašnji sekretar Turističkog društva "Škrka".
Nedavno je na lokalitetu Desilo, ispod sela Bajovci, pronađeno na dubini od osam metara arheološko nalazište sa dva brodića dužine 14 i širine sedam metara, 70 amfora i rimsko koplje sa drškom. Starost pronađenih predmeta procjenjuje se na oko 2.200 godina.
Sasvim je sigurno da još ima tajni u vodama Hutova blata. U dubinama jezera Škrka postoje ostaci građevina koje su vidljive. Na mjestu jezera Jelim, prema narodnom pamćenju, bio je nekad istoimeni grad. Neposredno pred posljednji rat, prilikom iskopavanja treseta otkrivena su stoljetna stabla hrastova uz jezero Škrka.
"Ogromna i nenadoknadiva šteta prouzrokovana je u dužem vremenskom periodu, ali može i mora biti lijeka za Hutovo blato. Da li će taj lijek biti djelotvoran, zavisi u prvom redu od rada kantonalne Vlade“, kaže Dragićević, apelujući na zaljubljenike u prirodu i Hutovo blato da podrže napore Svjetske organizacije za zaštitu prirode i potpišu njenu peticiju.
Lokalni koordinator WWF-a u BiH Zoran Mateljko ukazuje da se broj riba u Hutovu blatu godinama smanjuje, ptice traže druga utočišta, močvarna staništa zarastaju, a jezera presušuju.
"Ako se nastavi dosadašnji odnos prema Hutovu blatu, ovom močvarnom eko-sistemu prijeti potpuni nestanak u naredne tri decenije", upozorava Meteljko.
