Vlašić (1.943 mNv)

Vlašić je visoka planinska prepreka, koja se nalik ogromnoj tvrđavi nadnosi nad okolinom. Ona zauzima značajno mjesto u turističkoj ponudi ovog područja zahvaljujući njenim šumama, pašnjacima i brojnim izvorima. Najviši vrh Paljenik dostiže 1943 metara nadmorske visine.

Ova planinska ljepotica nalazi se u samom srcu Bosne i Hercegovine, te je još u vrijeme Austro- Ugarske uprave bila prepoznata kao izvrstan turistički centar. Područje Devečani (1760m) i vrh Galice predstavljaju atraktivne ciljeve planinara, a raspolažu dobro obilježenim planinskim stazama. Na Babanovcu (1260m), koji je sa Travnikom povezana s faltnom cestom dugom 20 km, nalazi se poznati centar za zimske sportove, kojim raspolaže sa 5 skijaških liftova, staze za hodanje na skijama u ukupnoj dužini od 15 km i sa 4 skakaonice. Godinama je bila poznat a po internacionalnom Pokal Vlašić Evropa Kupu koji je 13 puta održan na 90-metarskoj skakaonici na kojem su pred 12000 gledalaca nastupali takmičari iz 10 evropskih zemalja, Japana i SAD, statusu Rezervnog aklimatizacijskog sportskog centra XIV Olimpijskih igara, te prestižnom priznanju Srebrena pahuljica.

Vrhovi

Paljenik (1943 mNv)

Devečani (1760 mNv)

Cincar (2.006 mNv)

Cincar je planina u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, sjeveroistočno od Livna. Nalazi se izmeđe Kupreškog i Glamočkog polja na granici glamočke i livanjske općine. Najviši vrh je Cincar na 2.006 metara nadmorske visine. Građena je uglavnom od vapnenca i dolomita.

Na sjevernim, najvišim padinama Cincara ima tragova diluvijalnih ledenjaka kao cirkovi, morene i dr. Južne i jugozapadne strane obrasle su planinskim pašnjacima, a sjeverne gustom uglavnom crnogoričnom šumom. Isod jugozapadnih padina Cincara pruža se prostrana 1.150 - 1.350 metara visoka kraška površ Krug pokrivena vrtačama i drugim kraškim oblicima.

Za razliku od drugih planina ove regije Cincar premašuje visinu od 2000m i stoga je odmah kao takav vrlo zanimljiv, pogotovo zbog pristupa automobilom na Krug planinu gdje se nalazi i planinarski dom, otvoren vikendom ili po dogovoru.

Put iz Livna vodi prema Glamoču do sela Kablić gdje se cesta odvaja za Krug planinu. Iz samog grada Livna (736m) je također polazna točka za Cincar, kroz Bašjakovaču na vrh Trebar (lijepi vidikovac) te dalje preko Mrđanovaca na Krug planinu. Posebna atrakcija Cincara su svakako divlji konji koji ovu planinu zbog svoje prisutnosti čine zanimljivijom. Putevi su slabo i nikako markirani ali je zato orjentacija lagana, naime ova strana Cincara siromašna je šumom ali zato obiluje pašnjacima što se protežu sve do najvišeg vrha.

Pogled koji nam nudi Cincarov stožac je sigurno ono zbog čega se uvijek vrijedi vratiti na ovu krasnu planinu.

Vrhovi

Cincar (2006 mNv)

Malovan (1826mNv)

Osječenica (1798mNv)

Osina Glavica (1720mNv)

Voloder (1640mNv)

„U sklopu programa proslave Dana općine Livno proteklog vikenda otvoren je Planinarski dom "Kruzi" pod Cincarom na 1265 metara nadmorske visine. Ture koje radimo su besplatne i svi planinari su dobrodošli“, kazao je u sklopu turističkog vodiča STUDIA88, Ivica Čeko, predsjednik Planinarskog društva "Cincar".
Nakon vlastitog dvogodišnjeg napornog rada, velikoga truda i odricanja na prostranim Kruzima u podnožju Cincara zablistalo je prekrasno zdanje. Ponos mjesnog Planinarskog društva Cincara i stanovnika ovoga kraja. Unutrašnjost odiše skladom i ljepotom.

„Sastoji se od prizemlja i potkrovlja. U prizemlju se nalazi dnevna soba, kuhinja s blagovaonicom, smočnica i dva zahoda. Potkrovlje je podijeljeno na dvije razmjerno prostrane spavaonice, a iznad njih je ugodan kutak – ležište s desetak ležaja. Smještajni prostor zgrade dostatan je za prihvat pedesetak planinara“, ističe Čeko.

Boraviti u livanjskom kraju, a ne pogledati bogatu arheološku zbirku i stalni postav čuvenog livanjskog slikara Gabrijela Jurkića u Franjevačkom samostanu na Gorici kod Livna bio bi zasigurno neoprostiv grijeh.

Svakako ne bi valjalo zaobići ni bogatu privatnu zbirku ljubitelja i skupljača starina Izeta Alića Kelje.

Usputno bi bilo i korisno pogledati izvor Dumana iz pred turskog razdoblja, groblje svetog Ive, srednjovjekovne kule iznad grada na Bašajkovcu neodoljivo će privući pogled hodoljubaca.
Raste zanimanje za Kruge i Cincar, jer pružaju neiscrpne planinarske i izletničke mogućnosti. Raznolikost, bogatstvo i neobičnost odlike su ovog prostora. Zajamčen odmor, okrjepa i osvježenje!

Informirati se možete preko e – mail adrese This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. i na telefon 034/202-894 ili mobitel 063/332-910 (Ivo Čeko).

Zelengora (2.015 mNv)

Zelengora je planina u Bosni i Hercegovini, koja se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska. Najpoznatija je po velikom broju ledenjačkih jezera, od kojih su najpoznatija Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Štirinsko jezero, Jugovo jezero, Donje Bare, Gornje Bare i dr.

Najveći vrh Zelengore je Bregoč (2014m), a pored njega se nalazi još desetak vrhova oko 2000m. Zelengora obiluje bogastvom flore i faune, a u tome prednjači Perućica jedina prašuma Europe.

Zelengora, možda izgledom najnježnija i najpitomija planina, krije mnoge ljepote. Najpoznatija je vjerovatno po velikom broju glacijalnih jezera, od kojih se izdvaja (po mom skromnom mišljenju) Kotlaničko jezero. Mnogi će vjerovatno reći da je to Orlovačko medjutim, činjenica da makadamski put vodi do njega je narušila sam njegov izgled, a i destruktivni ljudski uticaj je prilično promijenio njegov ambijent. S druge strane, Kotlaničko, kao i Stirinsko jezero, do kojih se dolazi za nekih sat i po do dva sata hoda od Jugovog jezera (koje je takodje pristupačno automobilom), leže u potpuno netaknutoj prirodi, vjerovatno zato sto niko ne želi da se pegla hodajući do njih. A vrijedi se peglati za tako nešto!

Dva sata hoda od Orlovačkog jezera se nalazi i najveći vrh Zelengore, Bregoč (2014m). Ovaj ne baš prečesto pohodjen vrh pruža izvanredan pogled na veliki dio ove planine, te dok sjedite na vrhu, shvatate zašto nosi naziv Zelengora. Zaista joj pristaje!

Oko 1 sat i 15-ak minuta vožnje od Tjentišta se kriju još dva jezera na Zelengori, Donje i Gornje Bare. Na Donjim Barama (pristupačno autom) se nalazi i mala lovačka kuca, koju je moguće po potrebi u dogovoru sa upravom parka iznajmiti za noćenje.

Sa Donjih Bara, udaljen oko sat i po hoda se nalazi vrh Planinica (1794m), koji pruža izvanredan pogled na greben Volujka, kao i dolinu Sutjeske koja ih razdvaja. Planinica je poznata i kao stanište divokoza koje je gotovo svaki put moguće vidjeti kad se nadjete tamo. Sa Planinice put vodi ispod Ardova i grebenom Tovarnice do Uglješinog vrha (1852m), koji je najveći vrh u ovom dijelu Zelengore. Odmah ispod njega se nalazi jezero Gornje Bare. Nazad do Donjih Bara, obilazeći greben Ardova, ne treba više od sat vremena.

Vrhovi

Bregoč (2014 mNv)

Orlovac (1962 mnv)

Ardov (1723 mnv)

Planinica (1874 mnv)

Mala Siljevica (1720 mnv)

Tovarnica (1683 mnv)

Uglješin vrh (1720 mnv)

Stog (1821 mnv)

Ljeljen (1765 mnv)

Dumoš (1882 mnv)

Prutača (1817 mnv)

Klek (1899 mnv)

Zimovnica (1742 mnv)

Todor (1949 mnv)

Osredak (1828 mnv)

Bjelašnica (2.067 mNv)

Bjelašnica je planina u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, smještena jugozapadno od grada Sarajeva. Kao i susjedna Jahorina i Bjelašnica pripada dinarskom planinskom sistemu. Na najvišem dijelu (2067 m nadmorske visine) podignuta je značajna meteorološka stanica, koja je ujedno i najviša stalno nastanjena tačka u Bosni i Hercegovini. Razvijen je kraški i lednički reljef. Srednja godišnja temperatura iznosi samo 0,7 °C, zbog izrazito niskih zimskih temperatura. Najviša temperatura dostiže 24 °C, a najniža -41 °C. Ljeti je prekrivena gustom zelenom travom, a zimi i do 3 m visokim snijegom.
Visoravan omeđenu planinama, Bjelašnicom sa sjevera, Treskavicom sa istoka, Visočicom sa juga i planinom Obalj sa zapada, nazivamo bjelašničkim platoom. Rijeka Rakitnica razdvaja planine Bjelašnicu i Visočicu i odvodi druge potoke kao što su Tušiočki potok u Neretvu.
U sklopu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, na Bjelašnici su izgrađeni brojni sportski i turistički objekti, koji se i danas koriste, a važan je i TV toranj, koji je u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu srušen.

Vrhovi

Opservatorija (2067 m)

Krvavac (2062 m)

Hranisava (1964 m)

Veliki Ljeljen (1907 m)

Treskavica (2.088 mNv)

Treskavica pripada lancu dinarskih planina. Podijeljena je na dvije cjeline. Sjeverni dio koga nazivamo Bosanska ili Trnovska Treskavica i južni dio pod nazivom Hercegovačka, Humska ili Kalinovačka. Trnovskoj Treskavici pripadaju: Hum, Čardak, Kragujevac, Siljevica, Lupoč, Mali Kožljen, Veliki Kožljen, Ledovi, Pešter, Cikuša, Orlica, Crvena Stijena, Kukovi, Oblik, Zubovi, Mali Ilijaš,

Veliki Ilijaš, Ljeljen, Paklenjače, Lednica, Prostrto, Barice, Đevigrad, Ogorjeli Kuk i dr. Kalinovačkoj Treskavici pripadaju: Krbljinska Zvijezda, Bubanj, Mali Treskač, Veliki Treskač, Ljeljen, Mali Konik, Veliki Konik, Djevojačka Stijena, Lukavac, Mlječne Strane, Kula, Kutski Grad, i dr. Sama granica ide pravcem: Đevigrad, Hercegovačka Vrata, Đokin Toranj, Pašina Planina, Suva Lastva, Nikoline Stijene, Vjetrene Stijene, Bosansko Vratlo, Kobiljača i Strugovi.

Treskavica je poznata kao planina najbogatija vodom. Ima 365 izvora ili vrela među kojim su i izvori 5 velikih rijeka, a to su: Željeznica, Bistrica, Ljuta, Bijela i Rakitnica. Ima 10 jezera: Veliko, Platno, Crno, Bijelo, Zmijsko, Turov Stan, Kućare, Trokunsko, Gornja Bara i Simovića Bara. Poznatiji potoci su: Hrasnički, Studenac, Mlakva, Ljuštra, Pločnik, Vratanjski, Klesni potok i drugi. Treskavica je razvođe ili vododjelica jer Željeznica, Bijela i Bistrica pripadaju Crnomorskom slivu a Ljuta i Rakitnica se ulijevaju u Neretvu koja svoje vode odvodi u Jadransko more.

Treskavicu sa Bjelašnicom veže greben koji se proteže od Ogorjelog Kuka preko Poljica, Borikovaca, Predavica, Hojte, do Šiljka. Sa Visočicom veže je greben koji ide od Ogorjelog Kuka preko Poljica i Šljemena a sa Jahorinom sa Kragujevca, preko Čeline, Bandijerke, Javorka, Rogoja, Visa, Bosnika i Gradine ispod koje protiče Crna rijeka koja praktično razdvaja Jahorinu i Treskavicu. Na Treskavicu su naslonjena i dva gradića, sa sjevera Trnovo i sa juga Kalinovik i nekolicina sela: Tošići, Turovi, Širokari, Godinja, Boljanovići, Krbljine, Dujmovići, Ledići, Ljuta, Božanovići, Kuta, Vlaholje, Okolišta, Katuništa, Sijerča, Šivolje i dr.

Treskavica je nekada bila puna stoke i katuna na koje su stoku izgonili stočari iz Hercegovine – tačnije od Humina i Stoca. Te stočare smo zvali Humljaci, a i sada se mogu vidjeti ozidine njihovih katuna na lokalitetima: Ječmeni Do, Klanac, Dolovi, Bubanj, Nenkovci, Lukavac, Donje i Gornje Bare. Humljaci su izgonili na planinu sitnu stoku – ovce, dok su bosanski stočari sa sjeverne strane na ispašu izgonili volove i konje. Nažalost ta vrsta stočarstva na Treskavici danas je totalno izumrla.

Vrhovi

Đokin toranj (2088 mNv)

Barice (2067 m)

Treskač (1969 m)

Lupoč (1776m)

Kobiljača (1783 m)

Vranica (2.112 mNv)

Vranica je najpoznatija rudna planina u BiH, između gradova Uskoplja na zapadu i Fojnice na istoku.

Nalazi se na razvođu između rijeka Vrbasa i Bosne. Najviši vrhovi su Nadkrstac (2112 mNv) u Ločika (2104 mNv). To je pitoma planina, sa dosta pašnjaka i površinskih voda.

Na Vranici se može vidjeti dosta izvora (Vrbasa, Kozičke rike, Sikirskog potoka), mnoštvo slapova (Crndolski slap, Kozički slap), mnogo različitih pećina i jama kao i endemska biljka - vranički zvončić. te endemska životinjica Triton koja živi u Prokoškom jezeru.

Vrhovi

Nadkrstac (2112 mNv)

Ločika (2104 mNv)

Matorac (1937 mNv)

Prenj (2.155 mNv)

Prenj je planinski masiv u Hercegovini sa mnogim vrhovima od kojih je najviši Zelena glava koji je visok 2155 metara. Prenj je smješten u središnjem dijelu Dinarida. Okružuju ga jezera (prirodna i umjetna) Boračko, Jablaničko, Grabovičko, Salakovac kao i rijeke Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drežanka.

Prenj započinje pored Glavatičeva (na Neretvi, uzvodno od Konjica), a proteže se sve do Bijelog Polja kod Mostara. Okružuju ga (iza rijeke Neretve) planine Visočica sa istoka, Bjelašnica sa sjeveroistoka, Bitovnja sa sjevera, Čvrsnica sa zapada, Velež (1969 m) sa juga i Crvanj (1921 m) sa jugoistoka.

U podnožju planine su tri grada: Konjic, Jablanica i Mostar.

Vrhovi

Zelena Glava 2115 mnv

Lupoglav 2102 mnv

Otiš 2097 mnv

Herač 2046 mnv

Velika Kapa 2007 mnv

Čvrsnica (2.228 mNv)

Čvrsnica je jedna je od najviših planina u Bosni i Hercegovini. Smještena je u sjevernom dijelu Hercegovine i ujedno je sa najvećim vrhom u Hercegovini (Pločno 2228nm). Čvrsnica se nalazi u općinama:Posušje, Jablanica i Mostar,a također je i sastavni dio Parka prirode Blidinje. Zbog neobične ljepote njenog prirodnog okoliša redovito je odredište planinara iz zemlje i cijele regije. U njenoj neposrednoj blizini nalazi se i nešto niža Vran-planina (2074m). Najveće naseljeno mjesto u blizini je grad Jablanica sa sjeveroistočne strane te sa jugozapadne Posušje i Tomislavgrad. Vrh Čvrsnice "Pločno" nalazi se u Rakitnu općini Posušje.

Vrhovi

Pločno (2228 mNv)

Veliki Vilinac (2118 mNv)

Drinača (2038 mNv)

Pešti brdo (2039 mNv)

Volujak (2.337 mNv)

Volujak je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Jugozapadni je dio planinskog masiva Maglić-Volujak-Bioč, između rijeka Sutjeske, Drine, Pive i Vrbnice.

Volujak se pruža smjerom Sjeverozapad-jugoistok, a od Maglića ga odvaja potok Suha na sjeveru. Najviši vrhovi na Volujku su Velika Vlasulja 2.337 m, Široka Točila, 2.297 m, Studenac 2.294 m i Previja 2.273 m.

Na planini ima mnogo tragova glacijacije. Na visini od 1.660 m nalazi se Volujačko jezero glacijalnog porijekla.

Do visine od 1.600 m Volujak je pod bukovom i četinarskom šumom. Iznad te visine su travnjaci. Podnožjem planine ide put Foča-Gacko.

Vrhovi

Velika Vlasulja (2.337 mNv)

Široka Točila (2.297 mNv)

Studenac (2.294 mNv)

Previja (2.273 mNv)

Maglić (2.386 mNv)

Maglić je dinarska planina na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore oko 20 km jugozapadno od Foče. Maglić je planina sa najvišim vrhom u BiH. Najviši vrh planine je Veliki Vitao (2.396 m) u Crnoj Gori, dok je na bosanskoj strani planine najviši vrh Maglić na 2.386 m nadmorske visine.

Planina je omeđena rijekom Sutjeskom na zapadu, planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč na jugoistoku.

Maglić je izgrađen od permskih stijena, mezozojskih krečnjaka, dijabaza i malafira, a vidljivi su i lednički tragovi. Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom. Gornja šumska granica je na oko 1.600 m, a iznad te visine je plato sa pašnjacima i brojnim grebenima i visovima.

Podnožje planine i sve padine su bogate vodom, sa brojnim izvorima od kojih je najizdašniji Carev Do koji nikad ne presušuje.

Vrhovi

Veliki Vitao (2.396 m) CG

Maglić (2386 mNv)