Posjetili smo Vranicu
Kako ljeto odmiče kraju sve nas je više proganjala činjenica da u ovoj sezoni nismo posjetili Vranicu. Ranije planirana tura koju smo morali odgoditi zbog lošeg vremena teško da je mogla pronaći svoje mjesto u ionako zgusnutom kalenaru, ali nadljudski napori, telefonski pozivi, kombiniranja, okuplanje ekipe i uspjeli smo, sve je spremno za jednodnevnu turu na Vranicu.
Dan na Vranici je nezaboravan to već znamo iz iskustva, ali isto tako i da je prekratko da bi se vidjele sve ljepote koje nam ova Srednjobosnanska planina pruža. Kako bi prešli i vidjeli što više odabrana ja tura koja većim dijelom puta vodi transferzalnom trasom planinarskog puta Bitovnja-Pogorelica-Vranica i proteže se većim dijelom masiva Vranice.
Nedjeljno jutro, pa u srce Bosne, do gradića sklonjena od glavnih magistralnih puteva, tamo gdje se dolazi "mahsuz", do Fonice. Iznad Fojnice na nekih 40-ak minuta vožnje po makadamskoj cesti dolazimo do Prokoškog jezera. Jezero je smješteno na 1635 m, i sa svojih 48.000 m2 pravi je planinski biser. Nažalost bez obzira što je 2005. godine proglašeno spomenikom prirode, oko jezera cvijeta neplanska gradnja, a smeće je vidljivo na svakom koraku. Apela za očuvanje i sanaciju ovoga područja nikada ne nedostaje, ali još nikad nije urađeno ništa konkretno da bi se zaista zaštitilo.
Pored jezera samo kratko zadržavnje, par fotografija i polazak. Na početku malo veći uspon do prijevoja Vrata, pa potom silazak preko Derala. Opuštenu šetnju kroz borovnjake, na trenutak je prekinula planinska šarka svojim siktanjem. Iako je otrov planinske šarke slabiji je od otrova drugih evropskih ljutica te nisu zabilježeni smrtni slučajevi, nije agresivna te relativno se rijetko brani ugrizom morali povećati dozu opreznosti. Bosna i Hercegovina veoma bogata zmijama, no statistički podaci govore da su rijetki slučajevi ugriza. To je najviše zbog toga što se zmije plaše čovjeka i bježe od njega ako su u mogućnosti. Ljudi najčešće stradaju berući ljekovito bilje, gljive i šumske plodove ili jednostavno sjedanjem na travu, a da nisu prije toga provjerili ima li koga u njoj iako je dovoljno samo običnim prutom provršljati po travi ili grmu i spriječiti neželjeni susret. Vikanje neće pomoći jer su zmije potpuno gluhe životinje i osjete jedino podrhtavanje tla i vibracije.
U nastavku smo krenuli prema Tikvi i dalje prema Sikiri (Sjekiri). Na Sikirskom vrelu nešto duži odmor i priprema za uspon preko Šćita (1940 m). Dužinom cijele trase pružaju se nezaboravni vidici no Šćit nam je dao puninu pogleda na sve strane. U prvom planu su vrhovi Vranice (Ločika 2107 m, Nadkrstac 2112 m), a u daljini Bitovnja, Čvrsnica, Vran planina, Bjelašnica i mnogi vruhovi. Prelaskom preko Šćita dolazimo na Zec planinu, ovaj prelaz sa planine na planinu gotovo je neprimjetan. Sa desne strane usjeca se kanjon koji tvori rijeka Vrbas koja izvire na Zec planini, samo 20-ak minuta ispod staze kojom mi prolazimo. Vrbas je rijeka i pritoka Save u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, dugačka oko 250 km, s površinom sliva oko 5900 km². Rijeka usjeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz Skopaljsku kotlinu, Vinačku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, Banjolučku kotlinu, a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje. Na obalama Vrbasa nalaze se Uskoplje, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce, Mrkonjić Grad i Banja Luka.
Prelskom na Dernečište iza sebe ostavljamo dijelove koje smo ranije prešli, a Vran kamen i Matorac koji su nas cijelo vrijeme pratili i prkosili nam kako i njih jednog vikenda moramo posjetiti ostaju sa lijeve strane i gube se iz vidokruga. Ovdje odmor na posljednjoj klupi PD Vranice kojih je bilo mnogo duž cijele staze i planiranje za dalje. Desno se put nastavlja prema Pogorelici stazom palninarskog puta Bitovnja-Pogorelica-Vranica, a mi odlazimo prema SRC Brusnica. Usput smo odlučili posjetiti Isusovo vrelo o kojem smo čuli mnoge priče i zaista je nadprirodno. Mjesto u kamenu iz kojeg izvire voda i odmah ponire u stijene. Iz razgovora sa stočarima i posjetiocima planine saznajemo, da su ga oduvijek posjećivali katolici i muslimani iz okolnih krajeva. Tu se nalaze tragovi klesarskih radova i bojom iscrtani križ. Radovi nikad nisu završeni, a po pričanju, prilikom svakog pokušaja tih radova započinjala bi grmljavina i nevrijeme. Katolici su održavali misu na Ilindan, a muslimani su klanjali pored vrela prije Aliđuna. Iako na Vranici i ostalim planinama ne nedostaje vrela, ostat će tajna zašto je baš za ovo vezan sveti obred.
Od ovog mjesta do završetka ture dijeli nas sat vremena hoda, a potoci na ovom dijelu Zeca zadržali su nas duplo više i na kraju dolazak do SRC Brusnica pa dalje automobilom do Fojnice, a onda svatko svojim putem.
Do neke druge ture...
PLANINARSKI PUT BITOVNJA-POGORELICA-VRANICA
