O Bjelašnici je već mnogo toga rečeno, no o Olimpijskoj ljepotici nikada ne možemo reći dovoljno. Pogotovo kad je riječ o planinarskim usponima. Čuli smo mnogo, pročitali još više, a posjetili tek sada.

Ovog prekrasnog ljetnog jutra uputili smo se automobilom prema Igmanu, do policijske stanice odakle smo planirali krenuti pješice. Tik preko puta stanice već je vidljiva info tabla, kao i markacija. Široki put vodi desno na Josipovu stazu, a pravo linijom vodovoda vodi do Babinog dola, nažalost upravo na taj put nas je uputila skupina prolaznika jer smo se sjetili one stare "poslušajte lokalno stanovnišvo" koje nas ovaj put šalje u krivom smijeru. Nadamo se ne namjerno, tražimo ono dobro u ljudima, možda nas nisu shvatili gdje smo krenuli. Nakon pola sata hoda, na sreću, nailazimo na skupinu šumskih radnika koji nas savjetujemo da se vratimo istim putem, a kod table skrenemo djesno. Izgubili smo sat vremena, pa u 10:00 ponovno start.
Ovaj put čuvenom Josipovom stazom. Sama ideja za izvedbu ove staze došla je od vrijednih članova HPD „Bjelašnica 1923“ Josipa Plečaka, dr. Josipa Flegera, Josipa Nepomučkog i Josipa Sigmunda, od kojih su posljednja dvojica stazu i izvela do krajnjeg odredišta - Opsrevatorije.
Najveći broj aktivnih i odličnih planinara HPD „Bjelašnica 1923“ bili su ljudi koji su s ponosom nosili ime Josip, a čija prezimena su bila: Šefer, Fleger, Sigmund, Nepomucki, Felčar, Cvitković, Šebelj, Klepica, Neretljak, Grcić, Rener, Bači, Cvijić, Bek. Imenjaci su blagdan Sveti Josip redovno proslavljali na Bjelašnici.
Širokom i dobro markiranom makadamskom cestom hodali smo oko 45 minuta, ovaj put u pravom smijeru, nakon toga staza se odvaja lijevo na šumski put kuda preko Leinertove, Suljagića i Sigmundove klupe dolazimo do planinarskog skloništa BOZJA KUNATH smještenog na 1750 m, sa prekrasnim pogledom na Opservatoriju. Sklonište je zaključano pa se nije najpametnije nadati da će biti od velike koristi.
Nakon malo dužeg odmora kod bivaka spremamo se za završni uspon, u prvom dijelu staza vodi kroz kleku i livade, a u nastavku pod samom stanicom staza je dosta usponita i kamenta. No kao i obično trud se isplatio, osvojeni vrh sasvojih 2067m pruža neodoljiv pogled na na okolne planine. U orjentaciji uvelike pomaže mapa sa označenim vrhovima koji se mogu vidjeti za lijepog vremena sa ove točke.
Na samo vrhu nalazi se meteorološka stanica koja je najviši stalno nastanjei objekat u BiH. Ljubazni čuvar pomogao nam je sa savjetima kako se najbrže vratiti skijaškom stazom te nam velikodušno napunio posude za vodu.
Skijaška staza fascinirala nas je svojim nagibom, a tek se bez snijega vidi zašto je baš ovdje vožen olimpijski spust. Ipak strmina u gojzericama ne pomaže mnogo. Za povratak nam je trebalo nešto više od sat i pol, sa pauzama koje smo koristili za razgovor sa nekolicinom radnika, kažu novi kapaciteti su u pripremi i u funkciji bi mogli biti već ove sezone. Po dolasku na Babin do okrijepa uz pivo, pa asfaltnom cestom do policijske stanice.
Sva ova ljepota nas je fascinirala i ostavila nas bez riječi samo je kolega Boro izgovorio "Doviđenja olimpijska ljepotice", a tako će i biti uskoro planiramo pohode na druge vrhove Bjelašnice.

Foto galeriju možete pogledati ovdje

Tweet

Tweet