Posjetili smo Bitovnju
Planina, čarobno mjesto za sve koji znaju uživati u prirodnim ljepotama. Planinar, onaj tko se istinski osjeća tako, razumije ovu riječ. Planina na kojoj se rodio osjećaj planinara uvijek ima posebno mjesto, za nas je to Bitovnja. Svakog prvog vikenda u sedmom mjesecu pohodimo našoj ljepotci, sa velikim poštovanjem jer velikom dijelu našeg tima upravo je Bitovnja prva "dozvolila" da se zaljubimo u planinu.
Subotnje popodne, u vrijeme polaska nije nam mnogo obećavalo, tmuran i oblačan dan i poneka kap kiše nisu nas spriječili da krenemo. Staze su nam dobro poznate i bezbroj puta pređene, no ipak odlična markacija dobro dođe i ulijeva nam dodatnu sigurnost.
Polazak iz Kreševa, prema selu Kojsini gdje se put odvaja u šumu i preko Bokulje, Košara vodi do Pomola, odakle se pruža pogled prema Lisinu najvišem vrhu Inča, a dalje nastavlja prema planinarskom domu na Lopati. Na dom stižemo nakon ne puna dva sata sata hoda. Odmah po samom dolasku prisustvojemo dodjeli znački i dnevnika planinarske transferzale grupi planinara koji su dan prije prešli put "Bitovnja-Pogorelica-Vranica", a potom prava fešta kojoj smo se i mi priključili. Pjevalo se do kasno u noć, neki članovi dočekali su jutro pa su feštu morali platiti završnim usponom na Bitovnju od kojeg su morali odustati, što dakako ne podržavamo, ali razumijemo.
Pokret smo dogovorili za 8:00, ustajanje sat vremena ranije, a uzbuđenje koje je svaki puta novo, kao da prvi put idemo većinu je iz kreveta pokrenulo mnogo ranije. Doručak, kava pa spremanje i polazak. Već na Trošnici svjesni smo da će vrijeme biti puno bolje nego dan prije pa nastavljamo prema Trebcu, Anišću uz Prelovo dolazimo do Šćavine Luke pa preko Bosanske ljese i stigli smo, Martinov grob. Gotovo tri sata ugodnog pješačenja, iako nekima od nas to nije dovoljno nemamo vremena produžiti do Repovačkog Lisina pa se ovdje odmaramo sat vremena.
Mnoštvo automobila kvari sliku prelijepe Bitovnje, svi su došli na misu na kojoj smo i mi prisustvovali, a odmah po završetku svi se vraćaju do mjesta gdje logoruju, a mi ostajemo još kratko sada uživajući u miru koji pruža nepregledna livada. Par fotografija i polako natrag, razvučenom kolonom, svatko uživa na svoj način. Usput poneki odlaze do vidikovca na Opogoru pa ponovno povratak do doma, tu nas čekaju oni s početka priče koji su sinoć pretjerali u zabavi, željni su utisaka i priča, listaju fotografije i žale za propuštenim. I onda rastanak sa našim dijelom ekipe iz "daleka", pred njima je malo duža vožnja i s tugom nas napuštaju, a mi domaći još dugo sjedimo, prisjećamo se svih zajedničkih uspona i pohoda i planiramo nove. Zadnje zrake sunca pokrenule i nas pa pod svjetlima čeonih lampi kroz gustu šumu preko Oraška i Starog grada silazimo do Kreševa gdje završava druženje.
Hvala svima koji su uljepšali još jedan vikend i hvala prirodi što je stvorila divne prizore i dopustila nam lijepo vrijeme da uživamo.
DODATNO
