Mjesto gdje godišnja doba nemaju svoju funkciju, gdje ljudska noga rijetko kroči, gdje naši prijatelji iz Kreševskog citrina provode najljepše dane, posjetila je i naša ekipa. Riječ je o prirodnoj pećini čiju su funkcionalnost proširili Sasi prije više stotina godina, a naslijedili su je članovi Kreševskog citrina. Na dubinama preko 200 m

 pored stalagmita i stalaktita i ostalih pećinskih ukrasa moguće je vidjeti i nevjerojatne prizore podzemnih voda i potoka. Zahvaljujući našem vodiču g. Josipu uz kojeg je naša ekspedicija pored svega bila sigurna, snimili smo prekrasne prizore koje možete pogledati ovdje.

Oberska pećina nalazi se iznad sela Vranci, koje je 2 km. udaljeno od općinskog središta Kreševa. Nalazi se na desnoj strani potoka Kostajnica, koji se odlikuje vanredno impresivnim kaskadama i manjim vodopadima.Ulaz u pećinu nalazi se 740 metara nadmorske visine a glavni ulaz se pruža prema istoku i sjeveroistoku. 

Pećina predstavlja srednjovijekovni rudnik, najvjerojatnije cinobera-žive i ustvari je posljednji rudnik ovakog tipa na ovim prostorima.Sama pećina do sada nije sustavno istraživana. Dosadašnji podatci o njoj vezani su za pojedinačne posjete zaljubljenika u prirodne i geološke rijetkosti.Oberska pećina predstavlja vještački proširenu šupljinu, vjerojatno otvor jednog kraškog proširenog točila u mlađem palezojskom dolomitu, odnosno šupljikavom krečnjaku sa škriljavim kvarcporfirima.Dolomit i šupljikavi krečnjaci u pećini i njenoj okolini ispresjecani su pukotinama koje su mjestimično ispunjene limonitom, a sama stijena je prožeta impregnacijama pirita i cinabarita. Sadržaj cinabarita se kretao od 1,5 do 10%. Sami prostor Kostajnice kroz povjest je bio predmet rudarenja od Sasa do novijeg doba.Dokaz  tome su zarušena okna, jalovišta, troskvišta od raznih ruda a i danas se mogu naći dijelovi rudarske opreme i alata.

Poduzeće « Barit « Kreševo je oko 1960 godine eksplotiralo  barit na ovom lokalitetu i uradilo je 6 potkopa i jednu istražnu šahtu. Prosječna dužina potkopa je bila oko 50 metara.

Unutar same pećine vidljivi su tragovi rudarenja kao i ostaci halde, ostaci nekadašnjeg ispiranja zlata.

Prvi koji prepoznao ovaj lokalitet kao prirodnu rijetkost i geološki fenomen je Zemaljski zavod za zaštitu kulturnih i prirodnih rijetkosti BiH koji 23.3.1960 svojim riješenjem stavio pod zaštitu države.

Zavičajna udruga Kreševski citrin koja je registrirana 2008 sa ciljem zaštite, očuvanja i promocije kristala, minerala, stijena i fosila uspjela je revitalizirati, odnosno otvoriti Obersku pećinu i svim zainteresovanim omogučiti posjet i izučavanje ovog najvećeg srednjovijekovnog rudnika cinobera-žive.