POSJETILI SMO - Brač | Vidova gora
Rano proljeće kada smo svi manje ili više zasićeni bjelinom pravo je vrijeme za jedan izlet na obali mora. Izbor je prevelik, ali ovaj put odluka ja pala na Brač, točnije Bol i uspon na najviši vrh Jadranskih otoka. U ugodnom društvu prijatelja iz PD Bitovnja i PD Vranica subotnjeg jutra krenuli smo prema Splitu, tamo sastanak sa ostatkom ekipe iz HPD Mosor pa ukrcavanje na trajekt i put Supetra.
Nakon dolaska na Brač, kraćega odmora asfaltna cesta nas petnaestak minuta od Supetra dovodi do malog mjesta Škrip gdje je smješten Muzej otoka Brača.
Od ljubazne kustosice muzeja saznajemo da je muzej otoka Brača, osnovan 1979. godine, te da je Škrip, najstarije naselje na otoku u kojemu preko pet tisuća godina traje život o čemu govore i mnogobrojni spomenici. U muzejskom sklopu ambijentalnih kuća, koje dijelom zatvaraju ilirske zidine, rimski mauzolej i hrvatski tvrdalj, smješten je bogat lapidarij rimskih, kasnoantičkih i ranosrednjovjekovnih spomenika graditeljstva i skulpture, među kojima se ističu Herkulov lik, nalazi u Mirju i drugdje, te odljev Povaljskoga praga. U ostalim dvoranama nalazi se zanimljiva etnografska zbirka ovog poljoprivrednog, stočarskog i kamenarskog otoka, te vrijedni predmeti kućnog namještaja. Iznad rimskog mauzoleja strši visoko kula Radojković podignuta u 16. stoljeću za mletačko-turskih ratova.
Dinamični plan nam nije dozvoljavao da se zadržimo duže, pa već nakon nešto više od sat vremena napuštamo Škrip i polazimo prema Bolu, našoj krajnjoj točci kada su u pitanju automobili i putovanje za ovaj dan. Nedjelju smo dočekali na Bolu, rano jutarnje okupljanje na jednoj od najpoznatijih plaža na Jadranu, Zlatnom ratu. Iako smo ovaj simbol Hrvatskog turizma navikli gledati osunčanog, nažalost to nije bio slučaj ovog jutra. Tamni oblaci nadvili su se nad morem, a vrhovima iznad brujao je jak vjetar. Oko 8:00 rastanak sa dijelom ekipe koja će na vrh drugom stazom stići biciklima i sresti se se sa nama za tri sata. Krećemo u početku usponitom stazom koja nakon dva sata izlazi na točku odakle nas četiri kilometra dijele od samog vrha. Nastavak staze vodi po samom grebenu, bez velikih nagiba. Bol i Zlatni rat koji nam je cijelo vrijeme "ostajao" iza leđa i "sramežljivo" nam se pokazivao za pokoju fotografiju sada nas cijelim putem prati sa lijeve strane.
Nakon nešto više od tri sata pješačenja od obale mora stižemo na vrh Vidova Gora na 778 m. Vidova gora je najviši vrh jadranskog otočja. Na vrhu stoje 12 m visok monumentalan križ od bijeloga bračkog kamena i telekomunikacijski objekt, a pokraj njega konoba »Vladimir Nazor«. Bliža okolica vrha staro je kultno mjesto, a u ostacima dvostrukog obrambenog zida naslućuje se stara ilirska gradina. Ime je dobio po Svantevidu, slavenskom božanstvu, a pokrštavanjem Hrvata, ime se pripisalo svetom Vidu u čast. Vrh je dostupan i osobnim vozilima; do njega vodi cestovna prometnica, koja se između Nerežišća i Pražnica odvaja sa Državne ceste D113.
Dolaskom na vrh vjetar je postajao sve jači, pa se već počelo špekulirati o otkazivanju nastavka ture. Zaklon od vjetra zatražili smo u konobi "Vladimir Nazor" samo par metara ispod samog vrha. Konoba prilikom našeg dolaska nije radila kao ugostiteljski objekat, već kao privatno odmaralište no ljubazni domaćini su nas sa zadovoljstvom primili i poslužili domaćom rakijom, vodom za kavu, kolačima.
Nakon uspona na vrh i ručka planiran je obilazak Pustinje Blaca i povratak brodom na Bol no obzirom na jak vjetar i nemogućnost plovidbe zbog velikih valova bili smo primorani ovdje završiti svoj izlet.
Našim izletom pokazalo se kako Brač nije samo turistička destinacija za morski turizam već i jako perspektivno područje za planinarenje brdski biciklizam i trekking.
