Subotom ujutro stigli smo do Čatića kraj Kaknja, tu su nas dočekali domaćini iz PD Bobovac, pa sa njima do Kraljeve Sutjeske. Kraljeva Sutjeska zajedno sa tvrđavom Bobovac je bila sjedište dvaju bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića Tomaša i Tvrtka. Ovdje smo napustili vozilo, malo se detaljnije upoznali sa poviješću ovog kraja i krenuli na pješačenje. Odlično markirana staza vodi kanjonom Bukovice, a u posljednjih dvadesetak minuta hoda diže se iznad kanjona i nakon sat i pola hoda stižemo na strmu, stepenastu stijenu južnih padina Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, gdje je smješten je Bobovac. Sastojao se od gornjeg grada s četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20 metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar. Od vodiča saznajemo da ga je podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije polovine 14. stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II Kotromanića (prva polovina 14. stoljeća), preko svih bosanskih kraljeva i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem (1463.) 

  

Trenutno je restauriran Kraljevski mauzolej koji je prvotno bio klasična crkva, građen za potrebe dvora, da bi prvih decenija XV. st. - pod kraljem Stjepanom Ostojom - bio pretvoren u grobnu kapelu posvećenu sv. Mihovilu, zaštitniku viteštva. Arheološko otkopavanje Bobovca vršeno je u periodu od 1959. do 1967. god. pod stručnim vodstvom pok. Pavla Anđelića i urađena je rekonstrukcija mauzoleja. Predmeti koji su pronađeni na Bobovcu nalaze se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

  

Ispred mauzoleja pravimo nešto dužu pauzu za fotografiranje i doručak pa nastavljamo dalje preko sela Dragovići i Kopjari stižemo do Nažbilja. U Nažbilju pravi bosanski ambijent, male kuće, a u njima veliki ljudi. Oni ovdje i danas žive dosta usporenijim ritmom od svakodnevice na koju smo mi navikli. Srdačno nas dočekuju ne mareći za blatnjavu obuću primaju nas u svoje dvorište, spravljaju nam kavu i sok, a na odlasku poklanjaju i domaći sir. Zbog ovakvih detalja BiH je još zanimljivija stranim turistima i to moramo znati cijeniti.

   

Iz Nažbilja se spuštamo u dolinu Trstionice u koju će se nizvodno uliti Bukovica koju smo prešli četiri sata ranije. Iz doline ponovno uspon, prolazak kroz još jedno bosansko selo od kojeg nas samo dvadesetak minuta dijeli od doma na Bočici.

  

Planinarski dom Bočica se nalazi na 920 m nadmorske visine a udaljen je od Kaknja deset kilometara. Dnevni boravak i trpezarija sa kuhinjom raspolažu sa 60 mjesta i potrebnim kuhinjskim inventarom za vlastitu pripremu hrane. Planinski dom na Bočici je okružen crnogoričnom i bjelogoričnom šumom, a okolina doma je idealna za planinarske višednevne boravke, lovačko druženje, izviđačko logorovanje, lagane šetnje, pripreme sportskih ekipa u ljetnom i zimskom periodu. Planinarsko društvo Bobovac u kuhinji priprema za sve posjetioce u kuhinji doma različite vrste hladnih i toplih napitaka. U dvokrevetnim, četverokrevetnim i višekrevetnim sobama smješteno je ukupno 46 ležaja.

   

Sedam i pol sati hoda i stižemo na dom gdje nas dočekuje prava planinska atmosfera i odlična hrana, ljubazni domar. Nakon ručka, odmora i kraće šetnje oko doma počinje i druženje na kakvo smo navikli od članova PD Bitovnje i PD Vranice. Ovdje smo imali priliku i za nešto duže druženje jer nedjelja je planirana za odmor i nešto kraću šetnju do Kaknja. Pa smo tako nadjelju poslije nešto dužeg spavanja proveli u i oko doma, a potom oproštaj od Bočice i preko Gradine do Kaknja za nekih 1:30 m odakle svatko svojim putem do idućeg susreta.