Izdvajamo iz MAGAZINA MOJA PLANETA

Zimski pohod na Grimaldu i Zelengrad otkrio je planinarima skrivene kutke unutrašnje Istre (Hrvatska)...

Krenete li autom, biciklom ili, pak, pješice van Pazina, naići ćete na razgranatu mrežu putova i staza koje vode do skrivenih kutaka unutrašnje Istre. Područje je to van uobičajenih turističkih tokova, daleko od gužve i stresa, sa selima i zaseocima razbacanim u pejzažu i starim gradićima na vrhovima brežuljaka. U malim seoskim crkvicama krije se bogatstvo boja na freskama srednjovjekovnih majstora, u podrumima se toči opojno vino, čak se i u podzemlju kriju nebrojene, oku ugodne tajne.

Na tim područjima nalazi se čitav niz brežuljaka na kojima su smještena pitoreskna istarska mjesta i crkvice. Brežuljci su omeđeni malim dolinama, kanjonima i usjecima kroz koje žubore bezbrojni potoci, te na svom putu tvore mnogostruke kaskade, slapove i vodopade skrivene od očiju prosječnih posjetitelja neprobojnim velom bujne vegetacije i nepristupačnog terena.
Posljednja nedjelja u siječnju bila je jedna od najhladnijih u dosadašnjoj zimi i najavila je sibirsku hladnoću u veljači. Planinare nije pokolebala niska temperatura i bura. Nakon okupljanja u Buzetu, kolona kreće preko Mosta prema Draguću i malo dalje, na Piju, gdje ostavljamo aute, navlačimo rukavice, kape, šalove, sve što nas može zaštiti od jake bure, i dalje nastavljamo pješice.
Uranjamo u zimsko smeđe pejzaže slijedeći poljske staze i šumske puteljke. Tek ponekad je uspon ili silazak malo strmiji. Prolazimo preko najvišeg vrha Sv. Antun (494 m), laporastih brežuljaka i nakon dobra dva sata hoda skrećemo na obilježenu stazu na raskršću za Cesare i Bašiće, potom staza vodi između Pagubica i Pazinskih Novaki gdje se staza spušta prema selu Slap na veliki slap kod Butonige. Stižemo pred impresivan Veliki slap. Ispod slapa blješti ledena kreacija majke prirode i zeleni se jezero, hladnoća ga nije uspjela okovati. Odlazimo dalje niz korito pritoke Grdoselskog potoka, oprezno hodamo sa stijene na stijenu ili uz obalu, zaobilazeći skliske zaleđene površine i škrape okovane ledom. Divimo se mjehurićima zraka koje je led zarobio, ledenim sigama, smaragdnim jezercima i ledenom blještavilu. Dolazimo do vidikovca odakle se vide ostaci utvrde Zelengrad. Zelengrad, danas već potpuno srušeni grad, bio je zapravo utvrda trapezoidnog tlocrta smještena na brežuljku ispod kojeg Grdoselski potok utiče u potok Butonigu. Prvi se put spominje 1102. u „Istarskom razvodu”, poznatom glagoljskom pravnom dokumentu, u verziji s početka 14. stoljeća.
Kad smo, ispunjeni dojmovima, već bili spremni završiti pohod, pred nama se otvorila padina koju je na drugom kraju polukružno zatvorila visoka stijena s Pećinom koja pod svojim visokim svodom u uskom otvoru krije izvor pitke vode.
Do Grimalde dolazimo skoro neosjetno. S Grimalde puca nezaboravan pogled na cijelu središnju Istru pa i dalje, te se s pravom smatra jednim od najljepših istarskih vidikovaca. Grimalda je mjestašce na sjeveroistoku istarskog poluotoka smješteno na brežuljkastom djelu  iznad slijeva više potoka koji tvore umjetno jezero Butoniga. Butoniga je umjetno jezero sagrađeno 1988. godine kada je voda po prvi put napunila jezero, prekrivši polja i šumu prije bogatu tartufima. Iz Butonige pitkom vodom se snabdijeva veliki dio Istre. Na jezeru nije dozvoljeno kupanje niti ribolov.
Sretni što smo otkrili sve te ljepote u srcu Istre i imali privilegiju vidjeti slap i potok u zimskom ruhu napustili smo ovaj kraj sa sigurnošću da ćemo doći opet u potrazi za još kojom tajno. Bio je to još jedan savršen pohod.

Tekst i foto: Planinarsko društvo „Planik” Umag
Izvor: www.mojaplaneta.net

Tweet

Tweet