Šumsko bilje: Srijemoš
Divlji bijeli luk, srijemoš ili medveđi luk (lat. Allium ursinum I.) je trajna zeljasta biljka, visine 20 do 25 cm, sa duguljastom stabljikom, obavijenom bijelo-prozirnom kožicom, iz koje izbijaju duguljasti i plosnati listovi. Na duguljastim i blago uglastim stabljikama se razvijaju mnogobrojni bijeli cvjetovi zvjezdasta oblika, u formi glavičastog cvata.
Raste u mnoštvu, na humusno bogatom zemljištu u sjenovitim bjelogoričnim šumama, kraj rijeka i potoka, te u dubokim vlažnim jarcima. Upravo njegova aroma je ta koja zasigurno isključuje zamjenu za đurđicom ili otrovnim mrazovcem.
U modernom dobu ova biljka je nepravedno zapostavljena. Prema narodnoj legendi upravo je ova biljka prva koja se nađe na jelovnik medvjeda nakon buđenja iz zimskog sna. Zbog toga je poznata kao medvjeđi luk, a latinski naziv "ursinum" dolazi od riječi "ursus", što znači medvjed.
Od starih Rimljana pa do danas divlji luk bio je omiljen uglavnom u narodnoj medicini. Asocijacija za zaštitu i istraživanje europskih medicinskih biljaka (APREMP) proglasila ga je 1992. medicinskom biljkom godine. Time je ova izuzetno ljekovita biljka ponovo postala predmet izučavanja brojnih svjetskih znanstvenika koji su joj dokazali i priznali ljekovitost za koju se u narodnoj medicini odavno znalo.
Treba napomenuti da svaki pokušaj pripitomljavanja i kultiviranja srijemoša, bilo gdje u svijetu, bio bezuspješan ili su dobijane biljke sa puno manjom ljekovitom vrijednošću, pa je svaka kvalitetna proizvodnja i prerada u medicinsko – ljekovite svrhe zasnovana na prirodnim resursima.
U svakoj dnevnoj primjeni, kao u ljekovite svrhe tako i u kulinarstvu, puno je poznatiji pitomi bijeli luk ili češnjak ( Allium sativum I.) Češnjak je najraširenija ljekovita bijka i koristi se kako narodnoj tako i u zvaničnoj medicini. Potrebno je reći da divlji bijeli luk ima sva ljekovita svojstva "pitomog bijelog luka, ali ih mnogostruko pojačava, a neke aktivne supstance koje "pitomi" ima samo u tragovima, divlji luk ima u značajnom obimu.
