Veliki broj biciklista još uvijek nije upoznat sa pouzdanim načinima za određivanje visine sica. Jedni to rade "po osjećaju" - jer neugodan položaj nije dobar, drugi "pomoću pete" - jer se to tako radi, a treći naprosto oduvijek voze tako kako voze i nije ih briga.

Osjećaj je varljiva stvar. Ako se ne istežete redovito, probajte se koji put istegnuti i vjerojatno ćete uočiti da će se vaša pozicija na biciklu promijeniti. Oslanjanje ispružene noge petom na pedalu danas definitivno ne vrijedi. Pedale imaju dvije različite strane, a potplat ima različitu debljinu na prstima i peti. Vožnja tipa "oduvijek tako vozim" najviše nalikuje Amišima koji se i danas transportiraju pomoću konjske zaprege i liježu s kokošima jer im se struja, i sve s njom u vezi, ne dopada.Još je problematičnije pronaći pravu veličinu okvira. Treba li imati veći, pa stabilniji na cesti, ali mekši u situacijama kad iz nogu dajete sve, ili manji, malo živahniji, ali zato čvršći? (Dilema "aluminij ili čelik" nije tema ove priče i za nju nema rješenja koje počiva na kompromisu.) Odgovore na to su tražili razni, a izgleda da su ih neki i pronašli. Greg LeMond u knjizi "Sve o biciklizmu" objašnjava znanstveno utemeljene principe određivanja veličine okvira i visine sica:

Veličina okvira

Švicarski inženjer Wilfried Hüggi je svojim pokusima, koje je nakon toga ugurao u jednostavnu matematičku formulu, uspio pronaći finu mjeru kompromisa između velikih (teških, tromih, ali bubrezima ugodnih) i malih (laganih, živahnih - a bubrezi će se naviknuti) okvira. On je tražio - i našao - formulu za okvir koji će biti najmanji po visini, ali još uvijek dovoljno dug da vam volan ne bude u trbuhu, a laktovi u koljenima. Formula glasi: UDN×0.65. UDN je Unutrašnja Dužina Noge, odnosno udaljenost od prepona do tla. Ona se mjeri tako da u biciklističkim hlačama i tankim čarapama stanete licem pred zid po kojem možete šarati. Raširite noge u širinu ramena, između nogu stavite debelu knjigu (eto prigode da uzmete knjigu u ruke, pa još i enciklopediju!), a onda njen zaobljeni kraj pritisnete na prepone kao da sjedite na sjedalu. Ako vam ostane koja ruka viška, na zidu označite visinu na kojoj se nalazi gornji rub knjige. Izmjerite tu visinu i dobili ste UDN. Pomnožite sa 0.65 i imate veličinu vašeg budućeg novog, lijepog, itd. okvira. Pažnja: dobijena brojka predstavlja udaljenost od centra srednjeg pogona do centra spoja cijevi sica i gornje cijevi. Cestovni kviri se rade u 1cm razmacima pa ćete sigurno naći nešto za sebe. Ako se vaša veličina nalazi između dvije, uzmite manji okvir. I tako ste obavili manje od pola posla (to jest, ako imate novaca za novi okvir).

Ukupna visina sica

To je udaljenost između centra srednjeg pogona i gornje površine sica. Mnogi tvrde da baš oni posjeduju optimalnu formulu za određivanje ukupne visine sica, a LeMond se oslonio na iskustvo i istraživanja svog bivšeg trenera Giumarda, koji ga je počeo trenirati kad je postao profesionalac. LeMond je do tada radio sa Edwardom Borysewiczem, čija metoda, kako se kasnije pokazalo, daje manju ukupnu visinu sjedala nego Guimardova formula. Sâm LeMond je bio iznenađen kada mu je Guimard podigao sjedalo za 4cm - naravno, ne odjednom, nego pola centimetra svakog tjedna - ali je kasnije sebi priznao da mu nova visina sjedala savršeno odgovara.

Guimardova formula je jednostavna. Ukupna visina sjedala je UDN×0.886. Formula uzima u obzir dužinu kurble srednjeg pogona od 170mm, ali LeMond vozi sa kurblama od 175mm i veli da mu to odgovara, uz napomenu da kad vozi kriterije sa kurblama od 170, ne spušta sic, da se efekt dodatne brzine ne bi izgubio. Dakle, što je dobro za Grega, dobro je i za nas. Ukupna visina sica određena Guimardovom formulom učinit će vam se, ako baš niste vozili na prstima, malo previsokom, ali ne dajte se zbuniti. Podižite sic otpilike pola centimetra svakog tjedna dok se ne naviknete. Formula je isprobana, s njom su osvojena tri Toura, tako da možete biti sigurni da vašim koljenima i križima neće od toga biti loše - naprotiv.

Podešavanje blokeja

Kao što se lijeva noga razlikuje od desne, tako je teško pronaći dva čovjeka sa istovjetnom konstrukcijom koljenog i skočnog zgloba (o raznim varijantama Plattfuss-a da ne govorimo). Ergo, čvrsto pravilo za postavljanje blokeja ne postoji. Ono čime se možete rukovoditi je tzv. nulta pozicija, koja podrazumijeva postavljanje blokeja na sredinu jastučića stopala, tako da je stopalo orijentirano duž osi bicikla. Sprinteri (vidi pod Hübner, Michael) postavljaju blokeje malo ispred jastučića, jer im to daje više izravne snage. Neki drugi biciklisti imaju blokeje iza jastučića, ali to se čini lošim izborom, jer na tom mjestu stopalo nema tako dobar kontakt sa pedalom.

Radi vaše informiranosti, neka znate i to da na dalekom Zapadu (Italija, Austrija, ... ) postoje i ortopedi koji znaju kako izbalansirati razliku u dužini lijeve i desne noge. Ne, nemojte se zaklinjati da su vaše noge jednake - to jednostavno ne postoji. Također se prakticira da se stopala koja "gledaju" prema unutra ne ispravljaju, nego se blokeji postavljaju tako da noga bude u "prirodnom" položaju. Osobni stav spisatelja ovog izvješća jest da su ljudi uopće vrlo daleko od prirode, te takove "prirodne" položaje treba smatrati deformacijama i raditi na njihovom ispravljanju. U dvije riječi: počnite od nulte pozicije. Napravite minimalna prilagođavanja i nemojte se time previše baviti nego pustite noge da se naviknu.

Pozicija sica naprijed-natrag

Ovo je najvažniji element ukupne pozicije na biciklu. Ako ste odabrali optimalnu veličinu okvira i pravilno namjestili blokeje, ovaj će element bitno utjecati na iskorištavanje snage nogu, na funkcioniranje mišića donjega dijela leđa i na opterećenost ruku i ramenog pojasa.

Nulta pozicija: kad sjednete na bicikl i okrenete pedale nekoliko krugova unatrag da se namjestite na sicu, visak koji ćete spustiti sa prednjeg kraja koljena, kada su vam poluge pedala u vodoravnom položaju, a stopala u normalnoj poziciji za vožnju, bi trebao prolaziti kroz osovinu pedale. LeMond ima poziciju koja je za nešto više od 1cm iza osovine pedale. On tvrdi da je takav položaj optimalan za duge cestovne utrke. Sprinteri, opet, imaju tu poziciju malo ispred osovine pedale. Druge metode određivanja pozicije daju kao krajnji rezultat poziciju vrlo sličnu LeMondovoj, ali je njegova metoda najjednostavnija.

Ako slučajno posjedujete jednu od onih hi-tech lulica sica, vrlo vjerojatno ćete se iznenaditi time da vaš sic neće ići unatrag koliko vam treba. Sociologija i psihopatologija biciklizma još nisu priznate znanosti pa zaključke izvedite sami.

Dužina lulice volana

Sjednite na podešeni bicikl, postavite poluge pedala u položaj 1sat - 7sati i uhvatite se za donji zaobljeni dio volana (kao da imate još kilometar do pobjede na kronometru). U toj poziciji - ako ste sve prijašnje korake napravili kako treba - lakat treba od koljena biti udaljen između 2 i 4cm. U normalnim slučajevima - optimalni okvir, standardna lulica 11-12cm - ova će vam pozicija izgledati jaaako istegnuta. Tako vam i treba jer se ne istežete redovito, pa su vam leđa i zadnja loža "kraći" nego što bi trebali biti. U slučaju da imate duži ili kraći trup, duže ili kraće ruke, prilagodite dužinu lulice svojim potrebama. (Najbolja je varijanta da vam se posrećilo pa imate passend lulicu, jer sve to košta ....)

Visina volana

Od 5 do 8cm ispod gornje površine sica, tj. onog njegovog dijela na kojem sjedite. Ovdje vam suvremena tehnologija može biti od koristi: umjesto normalne cestovne lulice koju ćete morati malo i izvući van, a time smanjiti krutost prednjeg dijela bicikla, uzmite MTB lulicu (koje su mnogo robusnije od cestovnih) sa nagibom 3-5°, koja će vam, premda do kraja unutra, podići volan onoliko koliko vam treba. Pri tome vodite računa da obujmica koja drži volan ima širinu koja dozvoljava prolaz zaobljenim dijelovima volana.

Položaj i širina volana

Donji ravni krajevi volanaa trebaju biti paralelni sa tlom. Točka. Poluge kočnica montirajte tako da široki dio na koji oslanjate ruke bude vodoravan. Na taj način ćete osigurati optimalnu dostupnost polugama kočnica bilo s vrha ili dna volana.

Širina volana treba odgovarati širini ramena mjerenoj između prednjih dijelova ramenih zglobova. Ako vaša ramena upadnu u međuprostor između dvije standardne širine volana (40, 42, 44), uzmite širi volan. Na njemu ćete lakše disati i imat ćete više snage kad vozite stojeći (Aussitz).

Što bi rekao Đuro: I to je - to! Uživajte u perfektno podešenom biciklu i nemojte me na utrci gurati u jarugu jer vas - na novoj poziciji - boli sve. Istežite se, pustite vaš organizam da se navikne na novu varijantu torture i sve će biti u redu.

Tweet

Tweet