Turno skijanjeSve popularniji način rekreacije u planinama, ljudi koji jednom probaju turni stil više se teško odvoje od njega....Zašto je tomu tako ?

 Odgovor na ovo pitanje leži u načinu na koji turno skijanje funkcionira te o ukusu čovjeka jer turno skijanje pruža poprilično drugačiji način uzbuđenja od alpskog skijanja, a doživljaj je neponovljiv. Turno skijanje je na prvi pogled mješavina alpskog skijanja, skijaškog trčanja i planinarenja, što turnom skijašu osigurava veliku raznolikost i istinski kontakt sa netaknutom prirodom.

 

 

Turno skijanje je dobilo naziv od "tura" koje čovjek radi sa skijama. Konkretno, turni skijaš radi unaprijed zacrtane ture koje ovise o samoj konfiguraciji terena, ali je prisutna velika sloboda u odabiru dijelova planine.

 

Oprema je najvažnija u cijeloj priči. Postoji nekoliko nezaobilaznih stvari, kao prvo, potrebno je imati turne skije, koje nisu strukirane i nemaju toliko izraženu oštrinu rubnika, imaju dobre mogućnosti za prenošenje jer su rađene sa raznim rupama, vezicama itd., kako bi nam bilo što lakše doći na početak ture. Skije moraju imati i "navlaku" koja se koristi isključivo na uzbrdicama, a popularno se zove "cucki", ta "navlaka" datira još iz davne povijesti kada su Inuiti radili navlake od tuljanove kože koju su stavljali na bazu skije. Ta koža im je omogućavala nesmetano kretanje na uzbrdicama, iz razloga jer je smjer rasta dlake sljedio smjer kretanja skije. Na taj način "cucki" nisu smetali prilikom spuštanja niz padinu jer bi skijaš skijao u smjeru dlake, dok bi kod lagane uzbrdice (kada bi skija imala tendenciju vožnje u nazad) cucki zaustavljali skiju jer bi se skija kretala u suprotnom smjeru od smjera dlake. Takav način kretanja daje velike rezultate i u velikoj mjeri smanjuje utrošak energije skijaša. 

 

Kako bi turni skijaš imao svu opremu, potrebno je još nekoliko stvari. Prvo ću navesti vez, koji je također od jako velikog značaja jer je fleksibilan, tj. na pomicanje poluge da se odvojiti peta od skije. U tom slučaju vez djeluje poput veza u skijaškom trčanju ili Telemark tehnici. Takav položaj veza nam omogućava kretanje prema uzbrdici bez bolova u nogama i u velikoj mjeri nam povećava pokretljivost jer je noga puno slobodnija i moguće je raditi veće korake. Nadalje, kada se popnemo na vrh i sljedi nam spust, vez ima mogućnost ponovnog fiksiranja pete i tada nam preostaje skijanje klasičnim alpskim stilom. Zaključak je da su "cucki" i takav vez najbitniji faktori za turno skijanje. Potrebno je još spomenuti i pancerice koje su prilagođene specijalnom vezu. Od ostale opreme, u turnom skijanju se još koristi i veliki dio alpinističke opreme, ali ta oprema nije nužna i u velikoj mjeri ovisi o turi koju smo izabrali. Ako je posrijedi dugačka tura, na velikim nadmorskim visinama, zajedno sa stjenovitim usponima gdje se mora pješice prolaziti, onda je svakako preporučljivo nositi dio alpinističke opreme, naravno, najvažnija je osobna procjena.

 

Ljudi koji se dugi niz godina bave turnim skijanjem kažu da se taj osjećaj ne može mjeriti ni sa čime jer je čovjeku na raspolaganju priroda u svom najboljem svijetlu. Netaknuti snijeg, nezagađeni okoliš, velike količine "powdera", i veličanstveni krajolici koje ne možemo upoznati sa skijaških žičara niti na bilo koji drugi način. Posebno treba napomenuti da je za ovakav oblik rekreacije potrebno imati vrlo dobru kondiciju te je potrebno jako dobro poznavanje planina i općenito vrlo dobra moć orijentacije. Preporučam entuzijastima da svakako sa sobom ponesu zemljopisne karte koje su od velike pomoći, također je potrebno imati GSM radi eventualne potrebe za pomoći i kompas svakako. A za one najhrabrije, koji će se otisnuti najdalje i najviše preporučam nošenje GPS uređaja, te obavezno obavještavanje centra gorske službe spašavanja. Sve ovo sam naveo iz razloga što kod turnog skijanja (jednako kao i kod skijanja po dubokom snijegu) postoji jako velika opasnost od lavina, odrona kamenja, rupa i usjeka.