Speleologija u Bosni i Hercegovini - II. dio
Speleologija krajem 19. i početkom 20. stoljeća
Mula Mustafa Bašeskija poznati sarajevski hroničar spominje pećinu na Bendbaši. Vjetrenicu kao našu najdužu pećinu posjećivali su brojni istraživači.
Prvi put se Vjetrenica spominje u litereturi davne 1873. godine, kada je u Petrogradu objavljena knjiga A.Hiljferdinga: Bosna, Hercegovina i Stara Srbija. Ovaj ruski istraživač obišao je Vjetrenicu 1858. godine te daje opise za prvih 100 do 120 m, odnosno za prve tri dvorane.
Mihajlović je opisao Vjetrenicu do 600 m od ulaza i priložio plan pećine do 250 m, koji ne odgovara stvarnom stanju u pećini.
Vavrović je dao opis Vjetrenice do 700 m sa nacrtom, te navodi da ona nije bila nastanjena ljudima ni u prahistorijsko doba ni kasnije.
Inžinjeri sarajevske željezničke direkcije su 1904. godine došli do Velikog jezera u Vjetrenici i uz opis snimili dio glavnog kanala i izradili plan tog dijela pećine. Značajna i opsežna istraživanja pećina u BiH vršili su A. Penck i A. Grund.
A. Penck u svojm geomorfološkim studijama iz Hercegovine opisuje niz pećina kod nas, te daje karakteristike raznih kraških pojava u Hercegovini.
A. Grund je proučavao kraška polja u BiH, među ostalima Nevesinjsko, Fatničko, Dabarsko, Buško, Bišće i druga, gdje je opisao niz kraških pojava. Grund je također vršio i hidrološka i geomorfološka istraživanja.
Opširnim ispitivanjem pećina i ponora, kao i podzemne hidrografije u kršu bavio se Katzer. Veoma opsežna istraživanja pećine Vjetrenice, naročito njenog životinjskog svijeta, vršio je Karel Absolon(1877-1960), sa svojim prijateljima K. Požom i Al. Kralom. Pronašavši veoma bogatu faunu u ovoj pećini, Vjetrenica postaje čuvena i širom Evrope i svijeta. Istraživajući Vjetrenicu 3 godine Absolon je izbio u donji skriveni kanal sa Dubokim Jezerom koji se nalazi 2500 m od ulaza. Sam Absolon tada kaže za ovaj prolaz u skriveni glavni kanal da je najteži u historiji ispitivanja podzemnog krša uopšte. Takođe kaže da je Vjetrenica jedna od najvećih pećina na Zemlji, dugačka po njegovim procjenama vjerovatno 15 do 20 km, a da se završava sifonom, da je stara podzemna otoka Popovog polja, stara Ombla. U to isto vrijeme i vrijeme početke 20. stoljeća mnogi naši i strani istraživači bave se istraživanjem kraških fenomena.
