Savijanje i uvijanje skije
Što, ustvari, označavaju dva pojma koji se neizostavno vezuju uz tehničke značajke skije i o kojima se mudruje u opisima mogućnosti pojedinog para skija?
Ako ste barem jednom prolistali kataloge proizvođača skija, pročitali koju recenziju novih modela skija ili se jednostavno zatekli u razgovoru skijaških znalaca i "znalaca" o mogućnostima njihovih skija, sigurno su negdje "isplivala" dva termina – savijanje i uvijanje skije. Ili, fleksija i torzija, ako želimo svoje tvrdnje izreći s malo više autoriteta kojeg nose internacionalni termini. No, većina rekreativaca ima samo maglovit osjećaj što bi oni trebali označavati i kakav utjecaj na njihovo skijanje imaju te dvije značajke skija.
Zavirimo li malo u stručnu literaturu iz mehanike, doznat ćemo da je savijanje (slika gore) vrlo čest oblik opterećenja kojeg karakterizira djelovanje opterećenja okomito na uzdužnu os nosača, a u ovisnosti o načinu i vrsti vanjskog opterećenja može biti ravno ili koso. Kod ravnog se savijanja ravnina opterećenja i ravnina deformacije poklapaju, dok kod kosog to nije slučaj. Uvijanjem (slika dolje) se, pak, smatra opterećenje nosača protusmjernim momentima uvijanja koji izazivaju međusobno zakretanje poprečnih presjeka nosača oko njegove uzdužne osi. Ili, jednostavnije, zamislite krpu koju ste krenuli "ižmikati" – to je uvijanje.
Te se dvije vrste opterećenja mogu javiti istodobno čineći složeno stanje opterećenja, a upravo je to slučaj sa skijama. Moderne carving skije vrhom i repom najprije zahvaćaju podlogu, a daljnjim pritiskom skijaša skija se savija i dolazi preko rubnika u puni kontakt s podlogom. Pri promjeni smjera dolazi do uvijanja skije gdje ona gubi dio kontakta, a to je dio koji proizvođači žele izbjeći jer smanjuje kontrolu nad skijom. Skija je tako pri gibanju niz padinu, a pod utjecajem opterećenja od strane skijaša istodobno opterećena na savijanje i uvijanje. Ono što svi proizvođači žele, barem na većini rekreativnih skija, jest konstruirati savitljiv model koji će istodobno biti otporan na uvijanje.
Zašto? Dopuste li skiji savijanje po uzdužnoj osi, skijaši će to prepoznati kao skiju koja oprašta greške i lako izvodi zavoje. Ograniče li uvijanje, dobit će na stabilnosti, kontroli i preciznosti skije, pogotovo pri višim brzinama i na tvrdoj podlozi. Problem je što su te dvije značajke u koliziji, tj. napravi li proizvođač krutu skiju (ili ono što se kolokvijalno naziva "tvrdom" skijom) ona će imati zadovoljavajući otpor na uvijanje, ali će istodobno pružati i otpor na savijanje što se želi izbjeći.
Tom problemu svaki proizvođač nastoji doskočiti na svoj način. Američki K2, primjerice, oko drvene jezgre skije plete stakloplastične (gore) niti pod kutevima koji će povećati torzijsku krutost, ali zadržati skiju poželjno laganom i savitljivom. To je tzv. Torsion Box tehnologija. Dio proizvođača drvenu jezgru osnažuje određenim brojem slojeva laganih, a čvrstih materijala poput titana, koji se često ciljano postavljaju na mjesta gdje su naprezanja na skiji najveća. Zanimljiv je put kojim je krenuo Elan. Slovenski je proizvođač prije nekoliko godina predstavio tzv. Waveflex tehnologiju kojom valovitom strukturom (dolje) skije pokušava osigurati željene dvije značajke – uzdužnu savitljivost i torzijsku krutost, i to sve uz uštedu na masi. Svaki proizvođač, dakle, ima svoju filozofiju kako pomiriti ove dvije suprostavljene značajke, ali misao vodilja je uvijek učiniti skiju što lakšom.
{youtube}09GRD0YRnYk{/youtube}
