Mount Blanc - vodič i savjeti

l_087-21_mount_blanc.jpgMont Blanc sa svojih 4810 metara visine najviši je vrh Alpi i Zapadne Europe. Dio je to masiva sačinjenog od više vrhova i grebena što leže na granici Francuske i Italije. Lokacija samog vrha tema je mnogobrojnih polemika između dvije države od kojih svaka na zemljopisnoj karti povlači svoju liniju razgraničenja. 
Posljednja točna definicija granice potječe iz 1861. godine kada je između Francuske i Kraljevine Sardinije potpisan sporazum kojim je utvrđeno kako granica prolazi preko najvišeg vrha Mont Blanca. U dva je slučaja, 1947. i 1963. godine otvarano pitanje razgraničenja među Francuskom i Italijom, ali obje su strane jednostavno ignorirale temu Mont Blanca.
 
Vrh Mont Blanca je kupola od vječnog snijega i leda čija debljina varira od desetak do čak 25 metra, zbog čega je točnu i stalnu visinu planine nemoguće odrediti. Dugo je službena visina bila 4807 metara, no 2002. godine novom je GPS tehnologijom izmjereno 4810,40 metara. Godinu dana poslije, nakon što je Europu zahvatio val zatopljenja, ekipa znanstvenika ponovno je izmjerila visinu i dobila brojku od 4808,45 metara. Nakon objavljivanja tih rezultata, pomno se prati visina čak 500 točaka na različitim dijelovima Mont Blanca u svrhu istraživanja posljedica globalnog zatopljenja. Znanstvenici smatraju kako je drugi mogući razlog promjene visine i pozicije najviše točke Mont Blanca pomicanje glečera. Na ovoj visini temperatura rijetko prelazi nulu, ali 2003. godine izmjerena su čak tri pozitivna stupnja, što ipak nije utjecalo na glečere čija je temperatura leda ostala na minus 15 stupnjeva. Visina je ponovno mjerena 2005. godine kada je izmjereno 4808,75 metara. Službena brojka koja danas stoji uz ime Mont Blanca je 4810 metara, dok je stjenoviti vrh ispod naslaga leda i snijega neupitno visok 4792 metra.
 
Tradicija duga 220 godina
Prvi zabilježeni uspon na "Bijelu damu" dogodio se davnog 8. kolovoza 1786. godine, a izveli su ga Jacques Balmat i doktor Michel Paccard. Taj je trenutak označio početak modernog planinarenja. Prva žena koja se uspješno uspela na vrh bila je Marie Paradis, 1808. godine, a na vrhu je stajao i Theodore Roosvelt, vodeći ekspediciju za vrijeme svog medenog mjeseca 1886. godine, prije no što je postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Više od sto godina nakon prvog uspona, talijanski trojac među kojima i Achille Ratti koji je kasnije postao Papa Pio XI, otkrili su prilikom spuštanja prema talijanskoj strani planine stazu koja se i danas koristi.
 
Od zanimljivijih događaja vezanih uz Mont Blanc iz modernih vremena tu je još i spuštanje aviona 1960. godine na vrh dug samo trideset metara. Godine 1990. Švicarac Pierre-Andre Gobet uspio je iz Chamonixa doći do vrha i vratiti se natrag za samo 5 sati, 10 minuta i 14 sekundi. Trinaest godina kasnije, Stephane Brosse i Pierre Gignoux su se uz pomoć skija uspeli na vrh za 4 sata i 7 minuta, a spustili za sat i 8 minuta, ukupno 5 sati i 15 minuta. Iste se godine, zahvaljujući povoljnom toplom vjetru, na vrh uspješno spustilo sedam francuskih paraglajdera. Niz zanimljivosti s Mont Blanca upotpunio je 8. lipnja ove godine danski umjetnik Marco Evaristti obojavši vrh crvenom bojom i zabivši u njega šest metara dugi kolac sa zastavom "Pink State". Uhapšen je i zatvoren zbog svjesnog uništavanja okoliša.
 
Mont Blanc je danas jedna od najposjećenijih turističkih destinacija na svijetu. Svake godine prema vrhu krene oko 20 tisuća planinara i turista, najviše zahvaljujući žičari čija je zadnja postaja l'Aiguille du Midi na visini od 3842 metra. Većina ih nikada ni ne pomisli stići na najvišu točku planine, ali brojka dovoljno govori o gužvi koja se tamo stvara. Nažalost, svake godine Mont Blanc uzima mnogo ljudskih žrtava. Do sada je ovdje poginulo više od tisuću ljudi. U vrijeme ljetnih vikenda spasilačka služba u prosjeku izvede dvanaest akcija spašavanja, većinom zbog planinara koji su za uspon odabrali regularne rute.
 
Osvajanje Mont Blanca zahtjeva planinarsko iskustvo u visokom gorju, dobru fizičku i psihičku pripremljenost, odgovarajuću opremu, a poželjno je povesti vodiča ili barem iskusnog planinara. Staza do vrha prolazi kroz brojne opasne prolaze, mnoštvo mjesta na kojima vrebaju odroni kamenja ili snijega, a na tim visinama uvijek postoji i opasnost od visinske bolesti, pa je potrebno barem jednu noć provesti u planinarskom domu kako bi se izbjegle moguće zdravstvene komplikacije koje mogu završiti smrću. Kao dodatna opasnost, tu je i mogućnost nagle promjene vremenskih prilika.
 
Postoje četiri regularne staze koje vode do vrha Mont Blanca, a najpoznatja je ona preko doma Gouter, pa stoga i često pretrpana ljudima željnim avanture i adrenalina. Sve rute spajaju se u jednu na grebenu pod samim vrhom, pa je ondje krkljanac na stazi normalna pojava. Najčešće ishodište planinara je Chamonix, francuski gradić u kojem živi devet tisuća stanovnika. Chamonix je bio domaćin prvih Zimskih olimpijskih igara 1924. godine, a danas nosi titulu najpoznatijeg francuskog skijališta. Nedaleko gradića nalazi se cestovni tunel Mont Blanc dug 11 i pol kilometara koji spaja Francusku s Italijom.
 
Sigurnost prije svega
Početak svega je donošenje odluke o ostvarenju plana. Uspješan dolazak do zajedničkog cilja ovisi o kompaktnosti grupe, pa je potrebno dobro međusobno poznavanje i uvažavanje, a važna je i pripremljenost svakog pojedinca. To se posebno osjeća nakon više dana provedenih zajedno ili prilikom nastanka raznih problema tijekom realizacije zacrtanog programa. 
Kod ovakvih pothvata prvenstveno treba rezervirati slobodno vrijeme i osigurati novac – vlastiti ili iz donacije. Poželjno je iskustvo boravka na snijegu uz eventualno korištenje pomoćnih naprava (dereza). Što se toga tiče, skijaši ovdje imaju veliku prednost u odnosu na druge sudionike uspona. Na kraju, skoro najvažniji preduvjet je primjerena kondicija, jer kretanje po razrijeđenom zraku i vječnom snijegu i ledu nije lako.
Vremenski uvjeti - snijeg, magla i vjetar nepredvidivi su i mogu znatno ugroziti sigurnost. Prilikom uspona na Mont Blanc te nepogodnosti treba savladati više puta i to bez mogućnosti sklanjanja u bilo kakvo sklonište. Osim fizičke, potrebna je i dobra psihička pripremljenost.
Još jedan u nizu važnih faktora je oprema i prehrana. U današnje vrijeme putem raznih javnih glasila svima su lako dostupne informacije o tim pitanjima. Pravilan odabir adekvatne opreme i prehrane puno utječe na sigurnost uspona i općenito na realizaciju zacrtanog programa.
 
Chamonix (1024m) – Tete Rousse (3167m)
Chamonix-Mont-Blanc skraćeno Chamonix je grad u departmanu Rhône-Alpes u Francuskoj.  Jedan je od najznačajnijih alpinističkih centara na svijetu, jer se nalazi upravo u podnožju masiva Mont Blanc i najčešća je polazna točka za osvajanje ovog vrha. Chamonix je i poznati skijaški centar, i u njemu su održane prve zimske olimpijske igre 1924. godine. Povezan je sa talijanskim gradom Courmayeurom tunelom dužine 11,6 km koji prolazi kroz sam masiv, a takođe i sistemom gondola (žičara) koja prelazi preko masiva i dostiže nadmorsku visinu od 3.842 metra .
 
Uspon obično počinje iz obližnjeg mjesta Buoneville odakle se polazi sa vlakom do (Orlovsko gnijezdo) na 2386 metara visine. Iz vlaka sastavljenog od samo dva vagona od kojih je jedan pogonski, pruža se predivan pogled na sve strane. Vlak ovdje savladava veliki uspon, pa je između tračnica dodatno ugrađena nazubljena letva da bi se taj uspon u sprezi sa zupčanikom na vlaku lakše savladao.
 
Od Le Nid D'Aigle s punim ruksacima počinje pješačenje, ovdje je  izgrađen je manji, lijep i udoban planinarski dom u kojem se može prespavati, a do našeg prvog odredišta - Tete Rousse (3167m), gdje je preporučljivo ranije rezervirati spavanje, treba oko tri sata hoda. 
 
Napomenimo da dalje od stanice Le Nid D'Aigle nema tekuće vode, a kad smo već kod vode – boca od litre i pol ove važne tekućine u planinarskom domu Tete Rousse stoji oko četiri eura, a u domu Gouter oko pet eura.
 
Tete Rousse (3167m) - Gouter (3817m)
Od Tete Rousse, nakon prespavanje noći, nastavlja se uspon do doma Gouter (3817m) koji je takoreći polazna točka za završni uspon na željeni vrh. Na početku uspona dolazi se do prve prepreke - takozvanog "Kuloara smrti". To je zapravo jako strma udolina između dva niza stijena preko koje je trebalo popreko prijeći. Uska staza je pod snijegom, a ukoliko se dogodi pad nesretnik završava na stijenama ili u procjepu ledenjaka. Za eventualno osiguranje postavljena je viseća sajla koja je više od metra iznad prolaznika.  Dodatni rizik vreba od odrona kamenja koje po velikoj kosini dobiva znatno ubrzanje i predstavlja opasnost za svakog prolaznika. Intenzivno odronjavanje događa se kada zbog porasta temparature snijeg i led tijekom dana popuste.
 
Čini se da prelaskom "Kuloara smrti" nastaju još veći problemi. Potrebno je između ogromnih gromada kamenja nepravilno razbacanih na vrlo strmoj ledenoj podlozi prevaliti dosta dugačak put. Treba se skoro vertikalno ispeti od 3167 na 3817 metara, a dodatnu poteškoću pričinjavaju su dereze koje proklizuju po kamenim blokovima. Na zadnjoj trećini uspona postavljene su sigurnosne sajle. Strah i nesigurnost pojedinaca koji su obično u navezu usporavaju kretnje, pa se stvaraju veći zastoji, osobito prilikom mimoilaženja.
 
U domu Gouter koji je nešto manji od Tete Rousse vlada još veća gužva premda je dograđena nova depadansa. Ovdje je vrijeme nepredvidivo, često puše jak vjetar noseći snijeg koji je, po nekim izvorima, dostiže brzinu i preko 200 kilometara na sat. Noći su obično besaneu noć. Kroz svaku, pa i najmanju rupicu u depadansi često ulazi hladni vjetar.
 
Gouter (3817m) – Mont Blanc (4810m)
Već sat i pol poslije ponoći počinju se paliti čeone svetiljke i počinje pripremanje ruksaka, i pored dobre aklimatizacije, brzo zamaraju ubrzane radnje ili saginjanje glave u kratkim razmacima. Uobičajeno je da se prema vrhu kreće u 2 sata poslije ponoći.  Zmijolike se kolone čeonih svjetiljki kreću neposredno ispred doma i u daljini nestajaju u noći. Jedan navez obično sačkinjava 2-7 članova, a najvažnije je praćenje kolone ispred jer uvijek postoji opasnost da se skrene sa staze. Ukoliko se pojača vjetar, trag se vrlo brzo može zamesti. Svuda, posebno noću, vreba opasnost od dubokih pukotina ili od strmina s kojih nema povratka.  Praćenje tragova olakšavaju metalne fluorescentne pločice postavljene na metalnim šipkama uz stazu, koje su vidljive jedino za mirnih noći. No tek na povratku može smo razaznati kakav je zapravo uspon po kojemu se prelazi noću.
 
S postepenim svitanjem počinju razaznavati siluete. Brži penjači već vidno napreduju prema vrhu. Iscrpljujući put, neadekvatno spavanje, pa i slaba ishrana, čine svaki korak na ovoj nadmorskoj visini težak.
 
U smi cik zore dolazi se do još jednog izuzetno opasnog dijela uspona, takozvanog "Žileta". Iza skloništa Vallot (4362m) na grebenu Bosses (4520m) postoji vrlo uski prolaz s bezdanima na obje strane. "Žilet" je mnogo opasniji ukoliko puše vjetar što na ovim visinama nije rijetkost. Po prolasku tog dijela do vrha Vas dijeli još samo jedan strmi uspon. I onda...
 
Mont Blanc (4810m)
Svatko ga doživljava na svoj način i opisivanje ovog dijela je suvišno. Zastave, fotografiranje i zadržavanje onoliko koliko vrijeme dopušta i onda povratak istom stazom.
 
Par savjeta za kraj
- Dobro se fizički pripremiti.
- Doći na par dana kako bi se aklimatizirali na visinu. 
- Imati nekoliko prijatelja za navez, pa ako netko odustane da niste sami
- Preporučljivo je ići sa vodičem ili iskusnim planinarom
- Imati tekučinu u termosici, a ne u plastičnim bocama
- Ne nositi puno hrane jer se gore nema apetita
- Rezervirati unaprijed krevet u domu
- Imati dobre termo hlače, jaknu i nekoliko slojeva majica
- Cepin, dereze, penjački pojas, dobre gojze, debele rukavice, sunčane naočale, skijaške naočale i kaciga su obavezni
- Tablete protiv glavobolje i neke za spavanje
- Krema sa što većim UV faktorom
- Čeona lampa i fotić sa novim baterijama
- Ako imate rezervaciju za ležaj nije potrebno nositi vreću za spavanje i karimat. U domu je dovoljno toplo i postoje pokrivači
- Ne krećite, ako je dugoročna prognoza loša
 
Zahvaljujemo članovima Planinarskog društva Kamenjak iz Rijeke
Autori teksta:  Fehim Buševac i Danijel Sorola
Prerada teksta: ::I.S:: prepustise.com
  • boca
  • emporium
  • luka
  • primaco
  • unior

Izvještaj sa ljetne škole alpinizma

Opširnije »

BUDITE OPREZNI: Poskok ugrizao ženu dok je brala gljive

Opširnije »

Na Salcano MTB Cup – Sarajevo UCI C3 najbrži Filip Turk i Jovana Crnogorac

Opširnije »

Mosor dobio novo planinarsko sklonište

Opširnije »

Dan istarskih planinara 18. listopada

Opširnije »

Via Dinarica Trailer

Opširnije »

Prokletije – Jezerski vrh

Opširnije »

Splitski alpinistički par osvojio tri najviša balkanska vrha

Opširnije »

SCORPIO CENTAR U NOVOM SVJETLU

Opširnije »

Pošaljite sadržaj

Opširnije »

  

click logo    designer17