Aerobni trening – što je to?
American College of Sports Medicine definira aerobni trening kao bilo koji oblik tjelesne aktivnosti koja se izvodi aktiviranjem velikih mišićnih grupa, relativno dugog trajanja (preko 20 minuta) koja je u osnovi cikličkog karaktera, a intenzitet vježbanja bi se trebao kretati od 60-80% maksimalne frekvencije srca izračunate za svakog pojedinca.
Prema toj definiciji, prirodni oblici kretanja kao što su hodanja, trčanja i planinarenja, vožnja bicikla, veslanje i sl., te vježbanje na simulatorima kretanja (ergometri, steperi, trake za trčanje i sl.) predstavljaju aerobni trening. U vrstu aerobnog treninga ubrajamo i aerobiku kao grupni fitness trening koja pripada skupini cikličnih polistrukturalnih aktivnosti.
Aerobni trening ima za cilj razvoj, održavanje i poboljšanje funkcionalne sposobnosti organizma koju nazivamo aerobna izdržljivost. To je sposobnost koja omogućava dugotrajno provođenje određene aktivnosti definiranim intenzitetom prije pojave umora. Direktno djeluje na učinkovitiji rad srčanožilnog, krvnog i plućnog sustava, te postizanje pozitivnih transformacija na morfološka obilježja kao preduvjet za unapređenje i očuvanje zdravlja.
Trenirano srce kuca manji broj puta u minuti, ali jednim udarcem izbaci više krvi u krvni optok, poboljšava se cjelokupna cirkulacija u organizmu, krvne žile su čvršće i elastičnije, udahnuti kisik se bolje i učinkovitije doprema do svih tjelesnih stanica, a eliminacija ugljičnog dioksida i otpadnih tvari iz organizma je bolja. Trenirana osoba potrebu za većom količinom kisika nadoknađuje na račun dubine disanja, dok netrenirane osobe povećavaju frekvenciju disanja (dišu brže i pliće). Efikasna funkcija srčanožilnog i plućnog sustava je osnova za optimalnu provedbu svih fizičkih aktivnosti koje su u osnovi aerobne (dulje trajanje - umjereni intenzitet rada), ili anaerobne (kraće trajanje - visoki intenzitet rada).
Aerobics, kao termin, pojam i sustav vježbanja za poboljšanje funkcionalnih sposobnosti, prvi put se pojavljuje u knjizi "Aerobics", izdanoj 1968. čiji je autor američki liječnik i fiziolog dr. Kenneth H. Cooper bio prvi promotor masovnog pokreta vježbanja za zdravlje. Takav sustav vježbanja bio je prvenstveno osmišljen za potrebe američke vojske i zasnivao se na programima monostrukturalih cikličkih aktivnosti kao što su hodanje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje, veslanje i sl.
Međutim, sjedeći način života i svijest ljudi o potrebi za kretanjem u svrhu očuvanja zdravlja dovela je do masovnog uključivanja u rekreativno vježbanje što je potaknulo dr. Coopera i njegovu suprugu te izdaju knjige: Putevima aerobike, Nova aerobika i Aerobika za žene. Jogging i osale aerobne aktivnosti postale su dio svakodnevne rutine mnogobrojnih Amerikanaca obaju spolova, a vrlo brzo takav trend osvojio je Australiju i Europske zemlje.
Krajem 70-ih, koreografkinja i plesačica Jackie Sorensen osmislila je aerobiku kao grupni fitness program koja se u promociji glumice Jane Fonde velikom brzinom raširila zapadnim svijetom.
