Jedan od najvećih problema u gradovima je nedovoljno dobro riješen promet, kako javni tako i individualni. Svjedoci smo i sudionici svakodnevnih prometnih čepova, zagušenja prometa, zastoja, gužvi zbog nedostatka parkirališnih mjesta i niza drugih problema.

Broj automobila stalno raste, a s njim i problemi na gradskim ulicama. Iako mnogi stručnjaci rade na raznim projektima čiji je cilj poboljšanje prometne situacije, konkretnih rješenja vrlo je malo ili su ta rješenja nedostatna. Najveći problemi vezani su za centar grada. U tom prometnom paklu čini se da je najbrže i najbezbolnije doći do željenog cilja biciklom ili čak pješice. Dakle, kada se živa na termometru počne rastezati, možda je pravo vrijeme da autobus ili automobil zamijenimo jeftinijim, zdravijim pa čak u nekim situacijama i bržim načinom prijevoza – BICIKLOM.
Danas se na ulicama mogu vidjeti razne vrste bicikla, s ili bez mjenjača, brdski, gradski, raznih boja i dimenzija, s jednim ili više sjedala, a vozi ga gotovo cijela populacija, od onih najmlađih koji su tek savladali vještinu vožnje do onih najstarijih. Glavni zajednički element svih bicikla svakako je kotač. Zanimljivo je da se prvi bicikl pojavio tek pet tisuća godina nakon otkrića kotača. Dakle, trebalo je 5 000 godina da tehnološki duh čovječanstva dođe do ideje stvaranja jednog ovakvog čuda pojedinačnog prijevoza.
Prvi bicikli uvelike su se razlikovali od današnjih. Nisu bili osobito dobro konstruirani, a još manje udobni, imali su maleno i tvrdo sjedalo, a prednji je kotač bio vrlo velikog promjera pa je kod nekih vozača čak izazivao strahopoštovanje.
Povijest razvoja bicikla kreće od francuskog izumitelja koji se 1790. g. dosjetio da poreda kotače jedan za drugim. Bicikl je bio drveni, izrađen u obliku životinje (lav, konj i sl.) Njegov izum prvi je isprobao grof Mede de Sivrac, a pokrenuo ga je koračajući, budući da nije bilo pedala, te ga nazvao “velerifer”. Nešto napredniji model bio je predstavljen u Parizu 1818. godine kada je Karl von Dres prikazao svoju “dresinu”. 1842. godine škotski kovač Kirkpatrick Macmillan uvodi pogon pedalama. Ovaj izum se prepisivao i drugima, ali je činjenica da je 1861. godine neki francuski klobučar, gospodin Brunel, prodao svoj izum prvom fabrikantu bicikala Michaudu. Britanski izumitelj John Boyd Dunlop ugradio je na kotače gumene navlake pa je time vožnja postala znatno udobnija. Može se reći da je pravi bicikl sa svim svojim elementima nastao kombinacijom više izuma brojnih izumitelja. (Loson – lančani prijenos s pedala na zadnji točak).
Vozilo i naziv bicikl pojavljuju se 1868. godine., a iduće godine biciklizam postaje grana sporta, kada je pariški Velo klub u jednom gradskom parku organizirao prvu biciklistička utrku.
Prvi biciklistički savez osnovan je 1878 u Engleskoj. Međunarodni savez ICA (International Cycling Association) je formiran u Londonu 1892. god. a 1900. god nasljeđuje ga današnji UCI (Union Cycliste Internationale) – Međunarodna biciklistička unija.
Prvo svjetsko prvenstvo amatera održano je 1893. godine u Chicagu, a svjetsko prvenstvo profesionalaca održava se od 1895. godine. Već na prvim Olimpijskim igrama 1896. g. biciklizam je bio na programu. Među mnogim natjecanjima biciklista jedno od najstarijih (1903. g.) i najvećih je Tour de France, etapna trka kroz Francusku, koju je utemeljio sportski novinar Henri Desgrange.
U prošlom stoljeću neki su ljudi bili toliko zaneseni biciklom i vizijom novih prijevoznih sredstava da su se pitali: tko je brži? Tako je u Francuskoj 1888. g. održana neobična utrka između konjanika, biciklista i lovačkih pasa. Trku su poveli lovački psi, pojurili su i konjanici, ali na cilj su ipak prvi stigli biciklisti. Naravno bilo je i konzervativaca koji su ogorčeno protestirali protiv biciklista jer su smatrali da uznemiravaju pješake.
Suvremeni bicikl sadrži brojne elemente koji vožnju čine udobnijom i sigurnijom. Biciklizam je danas popularan kao sport, a mnogi se njime bave rekreativno, no sve je veći broj i onih koji ga koriste kao prijevozno sredstvo, naravno na kraćim relacijama. Budući je broj biciklista u gradskom prometu sve veći, možda bi se izgradnjom potrebne infrastrukture u pojedinim dijelovima grada još više poticalo stanovništvo da koristi bicikle i na taj način pozitivno utječe na smanjenje zagušenja prometa, a sa ekološkog aspekta i na smanjenje emisije štetnih plinova u atmosferu.
Ovo se posebno odnosi na naše gradove. Umjesto da se “žderete” zarobljeni u nekoj od nepomičnih kolona u gradu-zavrtite pedale. Manje ćete zagađivati zrak koji dišete, nećete povećavati gužvu u gradu koja Vas nervira, stići ćete prije kada žurite, a o zdravlju i zabavi nije potrebno ni govoriti. Da li nedovoljno koristimo bicikl kao prijevozno sredstvo zbog nedostatka biciklističkih staza ili staze nisu izgrađene jer se nikome ne vozi bicikl teško je pitanje. No, ako nas više bude koristilo bicikl u svakodnevnom prijevozu možda gradske glave počnu razmišljati i o izgradnji poneke biciklističke staze. Koliko mi je poznato nastojimo postati dio Europe, pa mislim da bi i na tom području trebali smanjiti zaostatak na neku podnošljivu mjeru.

Tweet

Tweet