Uspomena na poginulog alpinista na "Vladaru Neba"
KAKAV je neopisivi osjećaj osvajanje vrhova planina mogu shvatiti samo oni koji su bar jednom u životu krenuli u takvu avanturu. Jedan od onih kojima je alpinizam bio život, bio je i Krešimir Milas, poznati hrvatski alpinist koji je krajem srpnja tragično stradao pri pokušaju osvajanja "Vladara neba" - vrha Khan Tengri u Kirgistanu. Iako Krešo osobno nije uspio stići do vrha, jedan od alpinista koji su se zatekli na mjestu nesreće pobrinuo se da bar uspomena na njega stigne do "Vladara neba".
Alpinist Huw James, koji je Krešimirovoj kolegici alpinistici Vedrani Simičević posudio svoju radio stanicu i pokušao pomoći u vrijeme nesreće, nakon svega je na vrh Khan Tengrija odnio kamen na koji je prethodno isklesao Krešimirovo prezime - Milas. "Čudni su putevi Milasovi, tako je i ovaj put našao put do vrha", dio je dirljive poruke koju je Krešimirova djevojka Jelena objavila uz fotografiju kamena koji je kao vječna uspomena na legendarnog hrvatskog alpinista ostavljen na "Vladaru neba". "Ljubavi, ti si na vrhu, manje nisi ni zaslužio", poručila je Jelena.
Krešimir Milas istaknuo se u Hrvatskom planinarskom savezu kao alpinistički instruktor i vodič, pročelnik Komisije za alpinizam HPS-a, izbornik hrvatske ledno-penjačke reprezentacije te član uredništva i stalni suradnik časopisa "Hrvatski planinar". Njegova zasluga je snažan zamah alpinističke djelatnosti u HPS-u te unapređenje suradnje između alpinističkih klubova i odsjeka u Hrvatskoj, a nemjerljiv doprinos dao je u unapređenju kvalitete alpinističkog školovanja u HPS-u.
Svojoj obitelji, bliskim osobama, prijateljima, poznanicima i kolegama neće nedostajati samo zbog svojih alpinističkih zasluga, već prvenstveno zbog svog životnog žara, neizmjernog šarma i vječnog optimizma kojim je zračio, spremnosti da uvijek pomogne drugima te ljubavi prema životu i prirodi.
"Imao si u sebi taj rijetki plamen života, završio si tamo gdje si želio - u planini..."
"Pričat će možda kako si bio štošta... mudrovat će jer te nema da se braniš, da si blizu ne bi im se dalo. Pričat će o `plovidbi` oni što `sidro` nisu digli. Beskonačni komentari... kako je mogao, bio je lud... svi su oni ludi.
Što pokreće čovjeka da izlaže život, zdravlje, udobnost, da zebe, gladuje, strahom trne, da zatvara oči pred provalijom, gazi bespućem? Nagon... instinkt... želja za lijepim... svatko se želi nečim istaći, svatko na svoj način. Netko uspjelim krastavcima, netko doktorskom diplomom, a netko alpinizmom.
Ali, ima još nešto što pokreće čovjeka-alpinista. Život! U njemu tinja zakon života, zakon koji ga tjera da se uspinje na vrhove Himalaje, kao i u onom što zaranja u morske dubine, leti zrakom, putuje u svemir. Kad bi im uzeli taj plamen života koji tinja u njima, nestalo bi i njih. Ako već nismo među njima, pokušajmo ih shvatiti, pustimo ih na miru!
Ljubavi, imao si svoj svijet, svoje ideje i taj rijetki plamen života koji je tinjao u tebi i to sad moram čuvati. Završio si tamo gdje si želio - u planini... poput leptira koji umire u trenutku kada snese jaje. Nisi htio život miran i tih, tvoje mjesto je uz njih, hrabre ljude!
Samo rijetki nađu rijetke, a mi smo bili jedno svugdje u svemu. Leti sada nebeskim prostranstvima dušo moje duše!", dirljiva je poruka kojom se od Krešimira Milasa oprostila njegova djevojka Jelena.
inex.hr
