Zima je, pa ako ne spadate u onu grupu koja vani vozi na minus 20, vrijeme je da razmislite o tome kako se preseliti u sobu. Naravno, sve to ako želite zadržati kakvu takvu forumu preko zime i ne se mučiti s klasičnim proljetnim mukama nas većine rekreativnih biciklista koji u ta tri mjeseca natuku po nekoliko kila viška...

  

Ako ste ozbiljniji biciklist rekreativac sigurno ste naišli na problem redovitosti treniranja u pripremnom i baznom periodu, kada u našim krajevima vani vlada bljuzga, snijeg, kiša i mećava... Koliko god, poput mene, bili outdoor freakovi alergični i na samu pomisao treninga u zatvorenoj prostoriji, no ako radite u prosjeku 10 sati dnevno – idete na posao i vraćate se s njega po mraku, tada je teško organizirati vrijeme tako da se stignu raditi redoviti treninzi po strogo zacrtanom planu.

Naročito kako vrijeme odmiče, bazni treninzi postaju specifičniji s više bicikla a manje drugih aktivnosti koje je lakše i svakako preporučljivo raditi po zimi kao dio pripremnog perioda (trčanje, planinarenje, nordic walking i slicno) a vani je još uvijek snijeg, led i sol koji onemogućavaju poštenu vožnju, pogotovo radnim danom. Trenažer je tada spas za svakoga tko se želi držati plana treninga, ali i za one manje zahtjevne koji treniraju bez strogog plana ali ipak žele održati kondiciju i u proljeće biti spremni za prave izazove. Ako uz posao i sve druge obaveze imate premalo vremena, sa trenažerom možete odraditi relativno kvalitetan trening u minimumu vremena. Nema oblačenja hrpe slojeva odjeće, naguravanja s nervoznim automobilistima u blagdanskom shoppingu po skliskim cestama, pranja i spremanja blatnog bicikla nakon vožnje... Trenažer je također odličan za isprobavanje nekih specifičnih treninga koje možda ne bi bilo sigurno raditi na otvorenoj cesti – npr. vježbe pedaliranja jednom nogom, jaki sprintevi, velika snaga na malom broju okretaja. 

 

Druga prednost trenažera je što se pomoću njega puno lakše može pratiti napredak tokom priprema, jer su uvjeti uvijek isti, pa možete lako ponoviti iste vježbe ili testove koji vam govore o napretku tijekom sezone. 

 

Postoji dosta programa treninga koje je naravno potrebno prilagoditi vlastitim mogućnostima i planu. Opće je pravilo da ako "pravi" trening zamjenjujete treningom na trenažeru takav trening treba biti nešto kraći od odgovarajućeg treninga vani. Trening na trenažeru je intenzivniji od treninga na cesti, jer izbjegavamo vanjske utjecaje koji smanjuju koncentraciju na trening i možemo se preciznije fokusirati na puls, tehniku pedaliranja, položaj na biciklu. 

 

Najveća mana treninga na trenažeru je naravno monotonija i dosada. Kako bi trening učini što podnošljivijim upravo ovakvi programi koji često mijenjaju brzinu i intenzitet pomažu razbijanju dosade pa vrijeme provedeno na trenažeru brže proleti. 

 

U nastavku ću ukratko opisati vrste i karakteristike trenažera koji se nude na našem tržištu, gdje se zapravo nude samo dvije marke no obje imaju prilično velik izbor modela i cijena tako da će svatko moći naći nešto za svoje potrebe: 

 

Talijanska firma Elite koje možete pogledati u Keindl-Sportu, te Nizozemske Tacx koje kod nas prodaje Ciklo-Centar. 

 

Ovi trenažeri u načelu nemaju digitalnih dodataka za mjerenje i regulaciju opterećenja, ne trebaju struju za svoj rad, najjeftiniji su i najjednostavniji. Bolje varijante imaju digitalne pokazivaće trening parametara. Njih možemo podijeliti na: 

 

1.1. Zračne, kod kojih se za stvaranje otpora koristi ventilator . Kod njih je otpor proporcionalan kvadratu brzine te stoga dosta dobro simulira stvarne uvjete na ravnoj cesti. Takvi trenažeri su najjeftiniji i nemaju nikakve druge mogućnosti regulacije, već opterećenje reguliramo promjenom brzina na biciklu. 

 

1.2. Trenažeri s permanentnim magnetom: najčešće ih srećemo, ima najviše raznih ali vrlo sličnih modela, sa i bez regulacije opterećenja. Princip rada je na permanentom magnetu koji se vrti u blizini vodljive ploče inducirajući struju u njoj čime se ploča zagrijava. Modeli sa regulacijom opterećenja rade na način da se uz pomoć sajle regulira udaljenost ploče od magneta i time jakost magnetskog polja koje proizvodi silu kočenja. Takvi trenažeri najčešće imaju 5, 7 ili 10 pozicija ručice koja se montira na upravljač bicikla, tako da tokom vožnje možemo lako regulirati opterećenje ali takvo reguliranje je prilično neprecizno i ne znamo kolika je snaga u pitanju. Kod ove vrste trenažera opterećenje je proporcionano brzini.

 

1.3. Trenažeri s fluidom. Kod ove vrste se umjesto magneta koriste rotirajuće ploče u gustoj tekućini koje na taj način generiraju otpor koji se također povećava s brzinom. Njihova odlika je puno veća tišina od drugih sistema, što je često bitno ako imamo neugodne susjede kojima bi buka trenažera mogla smetati, te realnija simulacija otpora na cesti. Veliki izbor trenažera s fluidom proizvodi Elite, čiji trenažeri imaju i valjak od elastogela kako bi se postiglo još veće smanjenje buke. 

 

Ergotrenažeri su nešto sofisticiraniji uređaji koji imaju ugrađenu elektroniku za regulaciju opterećenja putem elektromagneta. Za svoj rad trebaju struju pa nisu prikladni primjerice za nošenje na utrku radi zagrijavanja prije starta. Međutim, oni omogućavaju puno kvalitetnije vježbanje jer imaju ugrađeno računalo koje pokazuje sve bitne parametre: puls, kadencu, brzinu, vrijeme treninga, prijeđeni put, te snagu ili nagib. Snagu je moguće digitalno regulirati u wattima ili je pak moguće podešavati nagib terena koji simuliraju. U slučaju da smo podesili snagu na kojoj želimo voziti uređaj će držati fiksno opterečenje bez obzira na brzinu što je glavna razlika u odnosu na mehaničke trenažere kod kojih opterećenje uvijek ovisi o brzini vrtnje. Bolji modeli imaju i mogućnost programiranja i snimanja treninga te kasniju analizu na računalu o čemu će biti više riječi u opisu jednog od takvih trenažera. 

 

Tacx Flow - jedan od jeftinijih ergotrenažera, sa potpuno digitalnom kontrolom

 

Možemo reći da su najviša klasa trenažera i osim što imaju sve karakteristike ergotrenažera nude spajanjem na računalo mogućnost video simulacije vožnje. Moguće je učitati DVD-ove poznatih uspona, etapa Tour de Francea ili nekih drugih dalekih utrka gdje možda nikada nećete ići te voziti etapu protiv simuliranih protivnika ili čak protiv pravih protivnika povezanih preko Interneta. 

 

Valjci su ponešto drugačija naprava od trenažera i dolaze kao alternativa stacionarnom položaju bicikla na trenažeru. Idealni su ako želite poboljšati tehniku pedaliranja i ravnotežu na biciklu. Zahtjevaju prilično veliku koncentraciju da bi zadržali bicikl na pravcu pa prije nego počnete raditi intervale na njima treba dobro uvježbati održavanje ravnoteže laganom vožnjom. Valjci su prilično bučniji od trenažera i pružaju mali otpor pa nisu baš prikladni za jake treninge snage. Postoje i jedinice za pružanje otpora na valjcima, ali iz moga iskustva prijenos snage putem gumenog remena sa valjka na takvu jedinicu nije baš pouzdan i remen proklizava na većim opterećenjima te sve skupa proizvodi zaglušnu buku na koju vaši ukućani i susjedi sugurno neće blagonaklono gledati ako zujite dok oni gledaju TV. 

 

Ako planirate instalirati trenažer u vašu sobu, osim naravno bicikla i trenažera dobro će doći još par sitnica koje će trening učiniti ugodnijim:

Podloga za trenažer – stavite je ispod bicikla kako bi spriječili kapanje znoja po podu i smanjili buku koja se prenosi preko poda prema susjedima ispod. 

 

Ventilator – gotovo neophodan dodatak za treniranje u sobi – prilikom treniranja na trenažeru znojenje je strahovito a strujanja zraka nema pa da bi spriječili nastajanje lokve znoja ispod vas dobro je ispred staviti samostojeći ventilator koji će vožnju na trenažeru učiniti znatno ugodnijom. 

Podloga za prednji kotač – učvršćuje prednji kotač prilikom treninga i podiže ga koliko je i stražnji podignut čime se postiže prirodniji položaj na biciklu.