Krug oko Čvrsnice, Čabulje i Prenja
Preći bajkom preko 3 planine? Ne zvuči tako strašno. Međutim, ako se uzme u obzir da se radi o hercegovačkim gorostasima, stvari postaju ozbiljnije…
Prošle godine sam odvojeno vozio krug oko Čvrsnice i Čabulje, kao i krug oko Prenja. Naravno, nametnulo se pitanje spajanje dvije ture u jednu. Svjestan napora koji je bio potreban za svaku turu posebno, znao sam da je ovo tura provjere granica fizičke i psihičke izdržljivosti. Da simbolika bude upotpunjena, tura preko 3 planine je vožena na 3. godišnjicu moje saobraćajne nesreće… Večer prije Smajil me pita jesam li planirao kakvu zajedničku turu. Nakon što sam mu iznio ideju, kaže da bi se rado pridružio, ali mu je motor kvaru…
Iz Jablanice krećem u 08:30 sati prema Parku prirode Blidinje. Početni uspon za zagrijavanje: 900 m visine na 23 km. U 10 sati sam na Sovićkim vratima, prevoju iza kojeg počinje Park. Crni oblaci nad Čvrsnicom i Vranom. Ne izgleda obećavajuće. Odjeću za kišno vrijeme nisam ponio, jer bi bila dodatni teret. Valjda neće kiša…
Bezbroj puta sam bio na Blidinju i ovo je prvi put da imam vjetar u leđa. Dionicu od 20 km (Sovićka vrata – Blidinje jezero) prelazim za pola sata, a nisam 3 puta okrenuo pedalama. Poželio sam jedra, da što bolje iskoristim ovaj vjetar. Oblaka više nema i nestaje strah od kiše. Od jezera kreće lagani uspon putem prema Posušju i uskoro prestaje asfalt i počinje makadam. Odvajam se sa glavnog puta na put prema Klancima i Čabulji. Sa Klanaca je prelijep pogled na kanjon Drežanke, rijeke koja razdvaja dvije planine, Čvrsnicu i Čabulju.
Kako napredujem preko Čabulje, snijeg koji je u početku bio daleko od ceste, polako se počinje približavati. Uskoro moram silaziti sa bajka da bih prešao preko 2-3 m dugih nanosa. Koji kilometar dalje, moram 500 m ići kroz snijeg. Ovo nisam planirao i ne sviđa mi se što gubim vrijeme hodajući. Da je Đani planirao turu, imao bih kome prigovarati…
Uskoro prestaju nevolje sa snijegom i kreće spust prema Bogodolu i Gorancima. Ovo je bio i najopasniji dio puta, jer se vozi mekanim makadamom gdje kamenje stalno „bježi“ pod točkovima i potrebna je cijelo vrijeme 100%-tna koncentracija. Prije Bogodola počinje asfalt. Uskoro sam u Gorancima i skrećem prema Mostaru. Opraštam se sa Čabuljom.
U Mostaru ljudi sjede na terasama. Ugodnih 25 °C. A ja prije pola sata bio u snijegu…
Odlazim do Starog grada radi slikanja Starog Mosta. Nemam vremena za odmaranje. Nastavljam prema Potocima. Kratka pauza i opskrba namirnicama za drugi dio ture. Ostalo je preći preko Prenja, a već sam prešao 110 km. Najteži dio ture: uspon iz Potoka (90 m n.m.v.) do Rujišta (1050 m n.m.v.) u 14 km. Da stvar bude „ljepša“ potrudio se vjetar u prsa. Sreća pa sam jedra ostavio na Blidinju, samo bi me sputavala…
Prvi dio puta prema Rujištu ide pravcima koji su idealni za spust, ali su noćna mora za uspon. Teren je takav da uopšte ne postoji osjećaj „napredovanja“ u usponu, što utiče na motivaciju. Pravi test za ispitivanje ne samo fizičke, nego i psihičke spreme. Na ulasku u drugi dio puta, onaj sa serpentinama čeka tabla sa oznakom 9% nagiba. Ljepota. Pedalam, pravim planove tipa: „Na slijedećoj serpentini pojedeš bananu, pa za 2 serpentine popiješ Burn…“
U 16:30 sam na Rujištu, tačno sat i pol nakon polaska iz Potoka. Kratka pauza, oblačenje slojeva odjeće jer slijedi spust do Gornjeg Zijemlja. Nakon spusta, čeka me posljednji značajan uspon prema Borcima. Nekih 3-4 km asfalta i jedno kilometar makadama i izlazim na prevoj. Posljednji obrok za danas i nastavljam.
Put prema Borcima je makadam u izuzetno dobrom stanju, tako da se može i brže voziti. U 18 sati sam na Borcima gdje završava makadam za danas. Uskoro sam na prevoju Vrabač i čeka me spust prema Konjicu. Slikanje pored Stare ćuprije u Konjicu i ostaje mi 25 km do Jablanice.
Posljednjih 25 km do Jablanice uživam. Osjećaj zadovoljstva bio je mnogo jači od bola u nogama. Kući stižem u 19:30 h.
Na kraju, napomenuo bih da već duže vrijeme postoji inicijativa nekoliko ekoloških organizacija za formiranje Nacionalnog parka „Prenj-Čvrsnica-Čabulja“ koji bi obuhvatao područje navedene 3 planine zajedno sa kanjonom Neretve i njenih pritoka.
Ovo je bio moj način podrške ove inicijative.
Tehnikalije:
Dužina: 180 km
Ukupni visinski uspon: 3500 m
Trajanje ture: 11 h
Utrošenih 9500 kalorija
Tekst i foto: Nermin Palić
Izvor: mtb.ba
