Postoje tri načina: istu ćemo zaobići, preskočiti ili prenijeti bicikl preko nje! Kada smo ih uočili na vrijeme a imamo dovoljno manevarskog prostora: rupe, krupno kamenje i sl. najbolje je zaobići. 

Kratke uspone savladavamo zaletom, brzom i pravovremenom promjenom brzine. Ako podloga nije suviše skliska možemo ustati sa sjedišta i izaći na vrh punom snagom pedaliranja. Kada pogonski točak proklizava, sjesti i težinu prebaciti na zadnji točak.

Makadamski i šumski putevi, kao i singletrack staze prepuni su zamki i iznenađenja! Tu moramo voziti sa rezervom: u krivine ne ulaziti prebrzo, usporenje i kočenje mora biti na vrijeme - prije same krivine. Ne skidati prste sa kočionih ručica, ako trebamo dodatno usporiti onda oprezno kočimo zadnjom i po potrebi dodajemo prednju kočnicu.

Svaki bicikl je brz onoliko koliko brzo može da se zaustavi! Svi elementi moraju biti u besprijekornom stanju: ručice, sajle, kočione čeljusti, pakne, bočne stranice i centriranost obručeva točkova, gume. 

Nikad ne možete imati toliko snage koliko možete izgubiti rasipajući je koristeći pogrešan stepen prenosa! Brdski bicikli imaju 21, 24 ili 27 (teorijski, praktično nešto manje) a odgovarajuću brzinu će te lakše pronaći kada se lanac nalazi na «pravom» zupčaniku na srednjem pogonu. 

...na neravnim i strmim uzbrdicama nije nimalo jednostavno. Moramo imati odgovarajući (sporiji) prenos, bicikl opkoračimo sa desnom nogom na pedali u gornjem položaju. 

Pod pretpostavkom da bicikl koji vozite ima odgovarajuću veličinu rama (vidi "Odabir novog bicikla"), podešavanje pozicije ne bi trebalo predstavljati problem. Kada sjedeći na biciklu možete petom dohvatiti i pomjerati naprijed-nazad pedalu koja je u krajnjem donjem položaju, visina sica bi trebala biti odgovarajuća.

Bicikl mogu voziti gotovo svi - nezavisno od fizičkog stanja, starosne dobi ili spola. Ipak, brdski biciklizam traži puno više vještina od «obične» rekreativne vožnje biciklom i s pravom ima epitet ekstremnog sporta.