Svilaja je planina u Dalmatinskoj Zagori, usporedna s višim sjevernijim lancem Dinara-Troglav. Pruža se smjerom sjeverozapad-jugoistok između Sinjskoga i Petrovog polja u dužini oko 30 km.

Najviši je južni vrh Svilaje (Bat) 1508 m iznad Sinja. Sjevernije su još važniji vrhovi Jančak 1483 m, Kita 1413 m, Turjača 1340 m i Lisina 1301 m iznad Vrlike. Od najbližeg grebena Veliki Kozjak (1207 m) koji je sjeverni nastavak Svilaje, ova je odvojena nižim sedlom Lemeš (860 m) iznad sela Maovice. Najveći dio lanca Svilaje je kraški greben s naizmjeničnim nizom vrhova i ponikava (vrtača), te više kraških jama i špilja. Strmije sjeveroistočne padine iznad Cetine su većinom obrasle šumama bukve i balkanskog javora (Acer obtusatum), koje su u novije doba dijelom uništene požarima. Suhi i položeni jugozapadni obronci prema Drnišu su mozaično pokriveni šikarama crnograba (Ostrya carpinifolia) i niskim kamenitim travnjacima koji služe za ispašu. Po istraženosti Svilaja još spada među slabo poznate hrvatske planine i donekle je poznat samo njezin viši najjužniji dio do glavnog vrha. Ostali najveći dio srednje i sjeverne Svilaje ostao je skoro nepoznat planinarima i istraživačima, osim lokalnim pastirima iz okolnih naselja. Dio srednje Svilaje između Vrlike i Siverića je još miniran, dok je uspon do glavnog vrha siguran iz južnog smjera od Sinjskog Zelova. Jugoistočno od glavnog vrha uz Orlove Stine (1139 m) izgrađen je planinarski dom. U kulturno-povijesnom pogledu za padine oko Svilaje je arheološki značajan niz starih ilirskih gradina i zato se tu neki osrednji vrhovi nazivaju Gradina, Polača i slično. Osim toga Svilaja je i ime jedne od vila iz romana Petra Zoranića, „Planine“.

Vrhovi

Bat (1508 mNv)

Jančak (1483 mNv)

Kita (1413 mNv)

Turjača (1340 mNv)

Lisina (1301 mNv)

Tweet

Tweet