Uncategorised

Pošaljite sadržaj

Size limit for each file is 100 MB

Moja planeta: LJEPOTICA NA DLANU-TARA

 

Read more ...Izdvajamo iz magazina Moja planeta

Uvjek taj petak bude nešto nervozan u popodnevnim satima. Kao da želi da nas što više ode iz Beograda, pa nas požuruje, tijesni, zviždi, vrišti i zavija. Zaglavljeni  kombijem  u četverotočkaškoj bujici, od sajma do  Orlovače slušamo sirene i čitamo ljutite psovke sa usana. Od 17 do 17,45 izlazak iz grada! Potom, kada  nas upeca  „ibarska“ jurnu smo u noć sa čitavih 50/h. Dobro je.

Iza Valjeva malo odmora u neizbježnom restoranu „Duga“. Prije toga ih nafalih kako su brzi. Konobarica dođe do nas za 15min. Toliko joj je trebalo i da donese piće...Nešto mi ne ide ovaj petak.

Uz zvuke muzike iz 80-tih, nastavismo preko Debelog brda ka Bajinoj Bašti. Već je krenula kiša i smračilo se kao u kokošinjcu. Na benzinskoj pumpi pitah ženu za kasom:

„Za Mitrovac bješe skretanje desno, iz grada“?

„Da. Posle  prvog  semafora“.

„Hvala“!

Posle skoro nevidljivog   semafora, da provjerim  još jednom. Zgodno, žensko čeljade pod kišobranom.

„Oprostite, za Mitrovac, jel ovdje skrećemo“?  Ukaza se poluosmjeh i kratak pogled.

„Ne, ne. Vozite samo pravo“!

Eh! Samo pravo odosmo skroz do Kaluđerskih  bara i produžismo  poprillično do Mitrovca. Tiho rekoh vozaču Bori: „Možda je Mitrovac samo legenda? Možda ne postoji“? Nasmješio mu se ne postojeći brk.

Stigosmo, ipak nešto iza 22,30h.  Nije bilo nervoze  niti smo se pokajali. Imali smo pravi noćni užitak gledati pod svjetlima farova pustu cestu, pokrivenu crvenkastim lišćem. U par navrata, kao da smo ulazili u tunel. Kiša nas je mlatila u prekidima, na svakih 10 min. Na mokroj cesti nas dočeka  čovjek sa imenom  Alimpije. Zadužen je za kafanu. Malo dalje od njegove kafane je lovački dom. Ispred doma nas dočeka  čovjek sa imenom  Jordan. Hm!  Jordan je bio zadužen da nam podjeli ključeve i naloži kotao. Sve je obavio vrlo domaćinski. Prvi utisak je bio ubjedljiv. Sobe udobne, čiste, tople. Ništa više nije ni trebalo. Kod Alimpija odoh na malo upoznavanja i nešto tečno, ohlađeno. Negdje pred ponoć upoznah se i sa krevetom. Bio je ljubazan.

Subota proviri kroz blago razmaknutu zavjesu. Zablijesnu me tračak  izlazećeg  sunca. Iskobeljah se iz udobne sprave za spavanje i...nema struje! Umivanje pod lampom. Posle  umivanja...dođe struja! Nema veze.  Navukoh ranac na leđa i malo kiseo, ali ipak osmjeh. Ekipa je već u obližnjem restoranu. Rekoh Mitrovcu: „Dobro jutro, domaćine“! Red je...

Na ulazu u restoran, prepadoše me troje! Vuk, lisica i zec. Na plafonu orao i jastreb. Svi preparirani...

Doručak u atmosferi laganog razbuđivanja. Obzirom da su grupu sačinjavale, najvećim dijelom dame, nije me čudila „tišina“. Posle doručka, skoknuh do info centra da se upoznam sa još nekim od Mitrovčana. Dobih informacije koje sam tražio, kupih kartu Tare i najzad---na pješačenje.

Cilj nam je Banjska stijena. Vidikovac na 1065m, sa kojeg su nastale najlepše fotografije Perućca i okoline.  Makadmaskim putem, kroz umiveno jutro, uzburkasmo svjež vazduh. Crveni  tepih od  bukovog lišća  je bio prostrt samo za nas. I ptice uputiše pozdrav. Tara se otkrivala šarenom posteljinom. Izvlačila se iz  nje kao lijepa žena, kad mazno svlači kombinezon,   svjesna svoje ljepote. Bijeli  jutarnji pokrivač magle je odbacila prema dolinama i kanjonima. Sunce je pod oštrim uglom ujedalo dan. Nebesko plavilo, pročišćeno kišom, udobno je zasjelo po vrhovima predugačkih Jela, Borova, Omorika...

Skoro da zaboravih da nisam sam. Okrenuh se. Svi su tu. Tu je i tabla koja kaže da smo blizu. Posle 5,6km hodanja, izađosmo na Banjsku stijenu. Da nije ograđena, čovjek bi odmah dobio želju da poleti! Prizor od kog  srce počinje ubrzano da lupa. Stotinama metara duboko, a kao na dlanu, dijelovi jezera Perućac i okolne planine. Malo desno se ukazuje i brana, koja i sa te visine izgleda ogromno. Ljepota se prosula sa dlana po očima. Žmirkam i ćutim. Svi su sličnih utisaka. Nizbježno fotkanje. Pokušaj zarobljavanja trenutka. Da sam sam sigurno bih ispustio neki krik, koji jedino može biti približan emociji. Bolje što nisam, jer je u blizini od 300m  hranilište za medvjede. Ima ih oko 30. Šta bi toliki medvjedi pomislili o meni!?

Ostadosmo skoro čitav sat, raznježujući se pod mlakim suncem, dok nas ne prenu dolazak druge ekipe. Popriličan broj  džipova zauze okolni put. Tišina se u momentu rasprši. Sklonismo se da mogu uživaoci  u prirodi da  prepješače  svojih 20 metara. Povratak istim putem, bremenit lijepim utiscima. Na Mitrovcu  je i mali rezervat prirode-„Crveni potok“.  U njegovom sklopu je i „Tepih livada“. Neveliki  prostor tresetišta u sred  male prašume. Valjda su bajke odavde krenule...

Opet  smo na putu. Do restorana i naručenog  pasulja samo nas par kašika dijeli.  Baš se uzmirisalo u glavama. Još više je mirisalo iz činija. Napad je počeo...Kad nam donesoše račune , skoro da i bjeg je počeo. Cijene, kao da smo jeli  čorbu  od ajkulinih peraja. Sreća pa nema ajkula u jezeru. Opet  pomislih na medvjede i njihovo hranilište. Kako li njih „deru“!?

Ipak, Mitrovac nas prosto izgura napolje i pokaza nam još skrivenog blaga. Napravismo dodatnu šetnju crtajući  pješački krug. Mirisi su  bujali u nozdrvama. Sunce se ubrzano  povlačilo sa radnog mjesta. Subota  se prepuštala sumraku...

U  kafanici kod čovjeka po imenu Alimpije, u večernjim satima—performans. Druženje koje je počelo prije dolaska ekipe, pretvorilo se u rijedak proces  spontanosti. Krupni  drvosječa  Predrag  je skoro zaprosio našu, nejaku Draganu! Bješe čak i zagrljaja. Obradovasmo se, jer svi smo sa mladine strane. Međutim, ništa od svadbe. Nejaka Dragana se nije dala bez  priprema. Krupni  Predrag je bio skrhan. Fenomenalna  zabava...

Još jedna noć u ušuškanim sobama lovačkog doma. Propadanje u san sa jelama, omorikama, medvjedima...

Nedeljno, kao da je repriza  subotnjeg  jutra. Isti zraci kroz prozor i isto nema struje. Sačekah sa umivanjem dok ne dođe!  Potom, restoran, kafa, doručak i polazak kombijem do jezera  Zaovine. Nekih 10-ak km vožnje kroz  bijelu koprenu.  Ostavismo kombi kod brane, pa lagano se prihvatismo staze. Vodio je put do čiča  Bracine kolibe tj. priikolice. On je stigao iz BGD motorom i pozvao nas u goste. Ubrzo pronađosmo njegov kutak, na domak jezera. Već je  spremao sendviče i kuvanu rakiju. Posjedasmo u krug  kao mladi izviđači. Nedelja je dobijala lijepe obrise.  Dok smo ćaskanje dovodili do živahnosti, magla se polako dizala. Jezero kao da je izranjalo samo iz sebe pretvarajući se u safirno ogledalo u kojem se odmah počelo ogledati i par sunčevih zraka. Ponovo je bio red da zanijemim. I jesam.

Posle vruće užine, siđosmo par stotina metara niže, do same obale. Pred  kućom vremešni domaćin.

„Samo vi prođite, deco, slobodno! Jeste za kafu“?

„Hvala, domaćine! Nećemo smetati, samo malo da uživamo u pogledu“.

„Ma kakvi smetati, bre!  Sad ću ja da vam pokažem  odavde sve! Eno vidiš tamo preko, to vam je vikendica  onog...A, ovo desno je moj...A, ribe? Ima ribe koliko voliš“...

„E, a sad hajte bar na rakiju“!

„Neka, domaćine, sad smo gore neku kuvanu“!

„Ma, dete, ova ti je sa žalfijom, lekovita“!

„E, kad je tako, onda“...

Domaćin reče da ima 84 godine i pokazujući  damama koliko je zdrava žalfija, uradi nekoliko sklekova. Za čas  ta biljka posta predmet  pažnje, kao i domaćin.

Nerado se rastadosmo od dobrog čike i  zanosnog jezera. No, valjalo je još štošta obići, pa onda pravac kući. Pozdravismo i Bracu, prvog domaćina, motoristu, koji reče da ima oko 70 godina!? Nije nam rekao šta on stavlja u rakiju...

Vožnja nazad do Mitrovca je otkrivala spektakl od pejzaža. Tara se ponovo otkrivala...

Sretosmo  i  nesuđenog  mladoženju od sinoć! Nije  izgledao više  raspoložen za takva događanja. Otišao je „za poslom“...

U domu pakovanje, provjera, regulisanje obaveza, još pozdrava i polazak za Perućac. Serpentinski silazak je omogućio još zabijanja ljepote u dušu. Do izvora rijeke Vrelo, najkraće u Evropi(365m), stigosmo na pola  gluvi od naglog gubitka visine.  Ipak, sam izvor u  kaskadama i slapovima je uspio da se probije i u uši. Ipod litice grgolji mnoštvo vrela  kroz zelene  tepihe mahovine i trave. Prođoh do sredine slapova, pogledah ka vrhovima, očekujući da odozgo siđe dobri Bog Tar (po kojem je i dobila ime) i da me kucne po ramenu i kaže: „Branislave, šta si blenuo, zatvori usta, ima ovdje muha“. Zatvorih usta. Nije me niko kucnuo po ramenu, pa se vratih do restorana, na samom ušću u Drinu.  U hladovini, uz grgoljanje vodopada,  ostadosmo na ručku. Drina je nezainteresovano tekla dalje. Nismo je impresionirali.

Dan se uveliko otimao nedelji. Krenusmo ka Bajinoj Bašti. Odredište—Manastir Rača. Iz grada desno, oko  20min.  Komleks lijepo uređen.  Pored riječice. Ušuškano, mirno i za opuštanje. Uživasmo pola sata, pa pokret.  Ovog  puta smo uspjeli vidjeti predjele, koje  nismo u dolasku. Po padinama Povlena , Bobije, Jablanika i Medvednika  raspršila se sela, premazana šarenilom boja. Debelo brdo se usijalo u zalazećem suncu. Još serpentina. Još ljepote...

Opet  smo u „Dugi“. Ovog puta mnogo brža usluga. Popismo kafu. Malo ispod restorana se čula Jablanica. Skupa sa njom uđosmo u Valjevo. Dok se ona strastveno spajala sa Kolubarom, mi smo morali dalje, u noć. Čekao nas je Beograd, sav svjetlucav i zavodljiv. Na ulazu u grad klasična gužva. Nisam čuo vrišteće sirene. Nisam čuo škripu kočnica i sočne psovke. Sav sam bio popunjen Tarom. Samo osjetih kako me neko kucnu po ramenu! „Dobro veče! Bus plus kontrola“...

Dopisnik iz Džepova Prirode: Branislav  Makljenović

Mala škola planinarstva PD Bitovnje i vježba GSS-a

Read more ...Ovogodišnja mala škola planinarstva PD Bitovnja već je u poodmakloj fazi. Predavanja o planinama, markacijama, etici, opremi i ostalim važnim temama već su kod polaznika stvorila dobar preduvjet za siguran odlazak u planinu. Kada predavanjima pridodamo i praktični dio koji su mogli osjetiti na svom prvom usponu na Lopatu prije par vikenda već su formirani mali planinari.

Read more ...

Nevjerovatni viseći manastiri izgrađeni na planinskim liticama

Read more ...Kada se ljudi pokušavaju povezati sa Bogom, poželjno je biti na nekom mirnom i tihom mjestu. Zbog toga su neki manastiri izgrađeni na najzabačenijim i najnepristupačnijim mjestima na svijetu.Izgrađeni su na velikim visinama na padinama planina. U njima se mole samo najodaniji i najposvećeniji ljudi. Do mnogih se može doći samo uskim, strmim i tajnim prolazima.

   

Read more ...

Rezervacije

Read more ...

2.MEMORIJALNI TURNOSKIJAŠKI POHOD

Read more ...PRIJATELJI BRANETA GLIGORIJEVIĆA U SARADNJI SA PSD “VILINAC” JABLANICA ORGANIZUJU 2.MEMORIJALNI TURNOSKIJAŠKI POHOD

Planina: Čvrsnica

Datum: 02.i 03.04.2012. godine

Read more ...

AKTIVNOST KOMISIJE ZA GSS PS BiH

Read more ...Proteklog vikenda, u periodu od 25.-27.03.2011. godine, na području Vlašića je održan ispit za zvanje Gorski spasioc za članove GSS-a, stanica Zavidovići.
 
Polaganju je na osnovu prijava pristupilo devet ( 9 ) kandidata, i to: 
   1) Mehmed Prelić, 
   2) Nešad Selmanović, 

Read more ...

Vjetrenica

 

Read more ...

 

Vjetrenica je najveća i najpoznatija spilja u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i turističko odredište u jugoistočnom dijelu Hercegovine. Smještena je 300 m istočno od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, u općini Ravno, te 12 km udaljena od mjesta Slano na obali Jadranskog mora (Republika Hrvatska), odnosno 80 km od grada Mostara. Ukupno je otkriveno oko 6.300 metara podzemnih kanala.Speleološke posebnosti ove jedinstvene spilje su magična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet sa brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima, a ne treba zaboraviti ni pojavu snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, čestu pojavu magle u dijelovima Absolonova kanala, kao i davna urušavanja stropova divovskih razmjera. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja Bosne i Hercegovine. Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine.

Vjetrenicu karakterizira iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno gotovo 200 različitih životinjskih vrsta, od kojih 91 troglobionata, što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti, a 37 njih je prvi put pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu (locus typicus). U fauni Vjeternice veliki je broj uskih endema, tzv. stenoendema.

Unutrašnja temperatura: zraka - 11,4 0C , vode - 11,30C 

 














 


Pocetna

.

 

  • boca
  • emporium
  • luka
  • primaco
  • unior

Izvještaj sa ljetne škole alpinizma

Opširnije »

BUDITE OPREZNI: Poskok ugrizao ženu dok je brala gljive

Opširnije »

Na Salcano MTB Cup – Sarajevo UCI C3 najbrži Filip Turk i Jovana Crnogorac

Opširnije »

Mosor dobio novo planinarsko sklonište

Opširnije »

Dan istarskih planinara 18. listopada

Opširnije »

Via Dinarica Trailer

Opširnije »

Prokletije – Jezerski vrh

Opširnije »

Splitski alpinistički par osvojio tri najviša balkanska vrha

Opširnije »

SCORPIO CENTAR U NOVOM SVJETLU

Opširnije »

Pošaljite sadržaj

Opširnije »

  

click logo    designer17