Najteze je nekoga savjetovati koju hranu da stavi u ranac. Ukusi su nam razliciti, a to je pitanje osnovne zivotne potrebe. Obicno se prilagođavamo uslovima koje nam namece planiran uspon i godisnje doba, a tezak ranac ogranicava kretanje i uzrokuje vise izgubljene energije. Zato treba izabrati kvalitetnu,a samim tim i manju kolicinu hrane koja ce biti neophodna. Nikad ne treba nositi hranu koja vec nije probana u kucnim uslovima. 

 

Preporuka je da se nosi sto raznovrsnija hrana, koja nije ono sto najvise volimo da jedemo, vec ona iz koje ce nas organizam izvuci maksimum energije. Da se podsjetimo, postoje tri osnovna oblika od kojih su izgrađene namirnice: bjelancevine, ugljeni hidrati i masti. Tu spadaju i minerali i vitamini.

Dnevna potreba planinara bi ovako izgledala: zitarice 35%, mljecni proizvodi 15%, meso 10%, masti 15%, povrce 12%, voce 10% i seceri 3% od ukupne kolicine hrane.

Dnevnu kolicinu hrane treba ovako rasporediti: dorucak 10%, uzina 20%, rucak 30% i vecera 40% od ukupne dnevne kolicine hrane.

 

Voda ima najvazniju ulogu ne samo u ishrani, nego za odrzavanje vitalnih funkcija organizma. Svi znamo kako nam je tesko kada pri kraju ture ostanemo sa praznom cuturom. Na prvom izvoru se osjecamo spaseno kada nam ta dragocjena tecnost klizne u vrelo grlo. Tek poslje mislimo na sok,pivo i ostale civilizaciske proizvode. Samo voda gasi zeđ! Kvalitet vode na terenu je razlicit od one iz slavine i prvenstveno se razlikuje po hemiskom sastavu jer je razlicit stepen mineralizacije kao posljedice rastvaranja stjena podzemnim vodama. Posto su nase planine pretezno sastavljene od krecnjacko-dolomitskih slojeva to ukazuje da cemo na terenu najcesce naici na mekane vode sa malom kolicinom minerala. Kvalitetne vode nalazimo u blizini naselja. To su obicno kapritani izvori, ograđeni ili uređeni. Nikako ne uzimati vodu iz izvora koji su nadmorski ispod staja ili seoskih NJC-a ma kako je mjestani hvalili (opasnost od tifusa). Nikako ne uzimati vodu iz sumnjivih izvora na livadi , u sumi, ako je postojala mogucnost da je zagađen od stoke (opasnost od pantljicare, metilja).

 

Bjelancevine su gradivne materije i rezervni energetski izvor. Sadrze ih meso, mlijeko, jaja, sirevi i niz drugih namirnica. Za planinarenje bi trebalo da ih ima u hrani oko 15% . Ugljeni hidrati su energetske materije sastavljene od vise vrsta secera, skroba i celuloze. U organizmu se brzo razgrađuju i oslobađaju energiju,osim celuloze koja potpomaze varenje. Udio ugljenih hidrata u ishrani planinara na akciji treba da bude oko 55%. Masti su i gradivne i energetske materije i dnevne potrebe planinare treba sa du oko 15%. U najvaznije minerale ubrajaju se zeljezo, kalijum, kalcijum, i so. Vitamini: C , D, E i kompleks vitamina V su jako vazni za pravilnu razmjenu materija u procesu metabolizma, koji je na planini jako ubrzan.

 

Zitarice koje se najcesce nose su: hljeb, dvopek, makaroni, griz od kukuruznog i psenicnog brasna, riza, razne vrste keksa, itd. Od zitarica najzastupljeniji je hljeb, ciju kolicinu treba pazljivo planirati. Nikako ne nositi hljeb koji se vec sutradan raspada (tzv."obogaceni"), vec treba birati crni, razev. Takođe se preporucuju razne vrste makrobiotickih proizvoda jer dugo ostaju svjezi. Ljeti se kao najbolja pokazala pogaca bez germe (kvasca). Jeste tvrda ali mnogo duze traje. Bitno je i pakovanje hljeba za transport. Posto hljeb u sebi sadrzi neku kolicinu vlage brzo ubuđa, ako se drzi stalno zatvoren. Tada imamo hljeb sa penicilinom koji moze dovesti do tezeg trovanja. Ovo se moze izbjeci tako da se hljeb stavi u deblju papirnu kesu koja upija vlagu, a to se stavi u najlon kesu. Ako se pod prstima osjeti da je hljeb s vanjske strane vlazan potrebno ga je ostaviti neko vrijeme van kese (i na suncu). Koriscenje dvopeka je bolje rjesenje, malo skuplje i bitno je da se ne navlazi.

 

Mljecni prizvodi su vazne namirnice i sadrze veliki broj minerala i vitamina. Jedina mana je sto su lako kvarljivi. Poslje konzumiranja mljeka organizam trazi tecnost zbog povecane kolicine soli, pa ga treba konzumirati u popodnevnim satima. Ne preporucuje se osobama sa slabim zelucem. Dugotrajno mljeko se moze nositi kada nisu visoke temperature, ali ipak postoji opasnost od trovanja. Kiselo mljeko i jogurt mogu dugo opstati u ispravnom stanju na nizim temperaturama. Mana tecnih i kasastih mljecnih proizvoda je u nacinu transporta, i cesto se desava da pakovanje pukne. Manje kvalitetni prizvodi su razne vrste sireva koji se lakse transportuju bez opasnosti da nam pokvare uzitak. Najbolje rjesenje je nositi mljeko u prahu. Lako se rukuje sa njim i moze se napraviti zeljena koncentracija. Nemojte ga rastvarati u toploj vodi jer cete imati masu grudvi i grudvica. Zato se mljeko prvo rastvori u malo hladne vode, izmjesa da se razbiju grudve, a potom se dodaje potrebna kolicina vode.

 

Meso igra vaznu ulogu jer je materijal od koga se obnavljaju celije i grade nove. Obicno nosimo prerađevine koje cesto nisu kvalitetne za nasu ishranu, lako su kvarljive i lose se vare jer sadrze previse konzervansa-nitrita. Bolje je u kuci pripremiti ovu namirnicu jer tada znamo sta jedemo. Komade mesa treba prvo isprziti . U rerni zagrijati teglu i u tako vrelu posudu staviti meso, a preko toga sipati vrelu mast. Ovako pripremljena namirnica sigurno moze dugo ostati upotrebljiva i ovo je stari recept iz seoskih domacinstava kada nije bilo frizidera i zamrzivaca.

 

Masti cine sastavni dio mesnih prerađevina koje nosimo. Neophodne su,mada cesto stetne jer rastvaraju vecinu vitamina i dugo se vare. Djele se po porijeklu na biljne i zivotinjske masnoce. Najcesce nosimo majonez i margarin. Obe namirnice se lako vare i dosta su kaloricne, s tim sto margarin ima prednost jer sadrzi i nekoliko vitamina. Ne treba nositi margarin obogacen mljekom (tzv."soft") jer se na ljetnjim temperaturama lako pokvari.

 

U zimskim uslovima moze se nositi i kajmak. Povrce je puno korisnih vitamina i minerala neophodnih za metabolicke procese. Posto ima veliku tezinu u svjezem stanju nije zgodno za nosenje, vec se nosi u susenom obliku. Prije polaska na turu stavi se određena kolicina susenog povrca u posudu i sipa dosta vode. Kada se vratimo sa uspona povrce je spremno za kuhanje, a kao dodatak moze posluziti kocka koncentrovane supe. Mnogi ne znaju da se izgubljena so iz organizma najbolje nadoknađuje upravo sa pripremljenom koncentrovanom supom. Ukoliko smo toliko iscrpljeni da dobijamo drhtavicu misica uzima se komadic koncentrata supe sa komadom hljeba i to se pojede sa dosta tople vode. Oporavak je skoro trenutan. Poslje naporne ture po povratku u logor ne treba odmah jesti vec se ispruziti najvise pola sata. Vidno osvjezeni pristupamo pripremanju jela koje treba da bude obilno.

Zna se da svaki planinar na put nosi nekoliko glavica crnog i bjelog luka, a poneko i svjezu zelenu papriku. Mnogi zaboravljaju da se isto tako moze nositi i manja glavica kupusa. Ne treba ga sjeci vec se samo spoljni listovi kidaju i konzumiraju. On se sporo susi pa ostaje dugo svjez, pun je minerala i vitamina i djeluje jako prijatno.Mrkva je povrce koga ima tokom cjelog ljeta.Paradajz se tesko transportuje i lako je kvarljiv, pa se moze nositi samo manja kolicina (do 1 kg) koju treba prvu pojesti.

 

Voce je potrebno organizmu ali je vrlo nezgodno za nosenje i vrlo kvarljivo. Eventualno se moze ponjeti nesto jabuka, koja narandza ili limun. U principu je bolje ponjeti praskaste napitke ili cajeva u vidu praha sa ukusom voca koji nam pomazu da za vrijeme boravka u planini "zavaramo" svoj organizam. Posto u planini ne ostajemo mjesecima, tih nekoliko dana mozemo izdrzati bez voca, ali svakako treba ponjeti sokove u vidu tableta C vitamina i Oligovita. Suseno voce se takođe preporucuje prvenstveno zbog probave.

 

Seceri u vidu raznih prerađevina se obavezno nose. Na prvom mjestu je (mljecna) cokolada koja sadrzi secer koji ipak trazi vodu. Preporucuje se cokolada za kuhanje koja ima manji postotak secera i bogatija je zeljezom. Najbolji je med jer sadrzi sve vitamine i minerale neophodne za organizam, dugo se vari pa ga treba konzumurati u popodnevnim satima. Sa zutim secerom treba zaslađivati cajeve, jer sadrzi dosta minerala.

 

Napitci su vec na neki nacin spominjani. U principu je najbolja voda sa eventualno dodacima. Preporucuje se i caj koji ne treba nositi od kuce jer se razlicito ljekovito bilje vec nalazi u prirodi. Za efikasan oporavak dobro je skuhati i kakao koji brzo vraca snagu jer je pun zeljeza i minerala.