Iako za turno skijanje možemo upotrebljavati i alpske skije, turne imaju neke posebnosti. Najočiglednija je lako primjetljiva rupa pri vrhu turne skije. Njena uloga je trivijalna - služi za vuču skija dok hodamo.Sofisticiranije razlike su u tvrdoći i težini skije.

U nastojanjima da dobiju što lakšu (radi nošenja), a opet dovoljno tvrdu (da se izbjegnu vibracije) skiju proizvođači nude nekoliko modela ovisno o skijaškom znanju. Odabir pravog modela prava je nauka, iako turne skije nisu ni izbliza jednako tvrde kao one predviđene za stazu. To uostalom nije ni potrebno jer su i naprezanja manja. Puno je važnije da je skija široka i da dobro plovi u dubokom snijegu.

Izbor dužine i radijusa ovisi o skijaškom znanju i tehnici i ne bi bilo zahvalno ulaziti u rasprave o tome. Ipak, ljudi obično kupuju nešto kraće skije jer su spretnije za manevriranje. Opet, na njima je teže održavati ravnotežu. Isto tako, radijus turnih skija se sve više smanjuje (<20m), ali treba paziti na širinu skije ispod pancerice radi boljeg prilijeganja uz površinu kod hodanja. Postoji opasnost da na velikoj strmini, kod malene širine skije, sami sebe izbacimo iz ravnoteže struganjem pancerice po padini.

Dobro je imati naoštrene rubnike i podmazane skije. Kod turnog skijanja se na istoj turi susrećemo s više vrsta snijega i održavane skije se bolje ponašaju u takvim uvjetima. Bilo da se radi o tvrdom snijegu i ledu kada do izražaja dolaze rubnici, bilo da se radi o mokrom snijegu u kojem nam treba brza i podmazana skija.

Budući da se tehnologija mijenja iz sezone u sezonu, dobro je konzultirati prodavača ili web stranice proizvođača (Elan, Hagan, Atomic, Fischer, Blizzard, Skitrab, Salomon, K2).

piše skijanje.hr

Tweet

Tweet