Nakon što pogledamo zadivljujuće slike rižinih terasa u jugoistočnoj Aziji i Kini, mogli bismo pomisliti kako je uzgajanje riže prava umjetnost oblikovanja krajolika. Tehnika uzgoja riže i rad oko nje i danas je potpuno isti kao i pred tisućljeće što je jedan od razloga zašto su većina prekrasnih rižinih terasa još uvijek netaknute.

Rižini poljoprivrednici, koji su izgradili terase morali su znati o ekologiji i očuvanju zemlju mnogo prije no što su ti koncepti dobili imena. Inače, bez teškog rada održavanja zidova terasa, kao i drevnog sistema navodnjavanja, dragocjeni gornji sloj zemlje bio bi odnesen bujicama nizvodno u korita rijeka.

Terasasto zasađivanje se primjenjuje da bi se kultivisali kosi tereni u brdovitim ili planinskim predjelima. Terasasta polja smanjuju pojavu erozije ili klizišta te su veoma pogodna za gajenje kultura koje zahtijevaju mnogo vode, kao što je slučaj sa rižom. U većini sistema, terasa je niski, ravni greben zemlje izgrađen preko padine, sa kanalom za oticanje vode neposredno iznad grebena. Obično se gradi sa laganim nagibom tako da se voda može lagano kretati po njoj.

Terasasta polja imaju široku primjenu u proizvodnji riže u istočnoj, južnoj i jugoistočnoj Aziji, u zemljama kao što su Kina, Japan i Filipini. Takođe, ova polja imaju primjenu i u mediteranskom dijelu Evrope, gdje se koriste za vinograde, maslinike i u gajenju pluta, a imaju primjenu i u pojedinim dijelovima Afrike i u Andima.

Tweet

Tweet