KRATKA PRIČA O VULKANIMA
Prije mnogo milijuna godina Zemlju je sačinjavalo rastopljeno i užareno kamenje – magma. Tijekom vremena ona se polako hladila i stvrdnjavala stvarajući tako Zemljinu koru. Ali Zemlja nije potpuno hladna. U njezinu središtu nalaze se pukotine u kojima se i danas nalazi magma. Mjesta na Zemljinoj kori gdje lava izbija na površinu zovu se vulkani.
Po definiciji, vulkan predstavlja mjesto ili otvor na Zemljinoj površini iz koga se izlijeva ili izbacuje vulkanski materijal. Riječ vulkan vuče korijene od rimskog Boga vatre - Vulcano.
DIJELOVI VULKANA
Osnovni dijelovi vulkana su: magmatsko ognjište, glavni kanal i krater. Krater je otvor ili depresija na vrhu vulkanskog aparata kroz koji dolazi do izbacivanja ili izlijevanja lave i piroklastičnog materijala.
ERUPCIJE
Vulkanske erupcije su vrlo raznolike po svom karakteru, trajanju i vremenu ponavljanja. Postoje erupcije koje su eksplozivne, postoje one koje su mirne. Postoje one koje se vrlo često ponavljaju, s druge strane, postoje erupcije koje se događaju svakih desetak godina. Sve ovo zavisi od osobina magme, kao i o tektonskim uvjetima sredine u kojoj se događa erupcija.
Svaki vulkan može imati glavni krater i niz sporednih. Vulkan može biti ugašen, može izbacivati sumporne pare, može biti u neprekidnoj aktivnosti i u erupciji. U prva dva stanja vulkan je iscrpio svoju eruptivnu fazu. U razdoblju umjerene aktivnosti on neprestano izbacuje lavu. Nakon ove faze može nastupiti erupcija ili neaktivnost.
PODJELA VULKANA PREMA SVOJSTVIMA
Vulkani se mogu svrstati po njihovim svojstvima, tako postoje stratovulkani – vulkani sa “slojevitim” strukturama koja nastaje izmjenjivanjem izljeva lave i pepela, vulkani u obliku štita – koji zbog izbijanja lave dobiju izgled štita (npr. Havaji, Island, Mauna Loa), supervulkane – veliki vulkani koji imaju potencijalno veliku razornu moć i utjecaj na okolinu (npr. Yellowstone Caldera).
Aktivni vulkani na Zemlji tvore vulkanske zone. Najaktivnija vulkanska zona je ona koja okružuje Tihi ocean, još se naziva Pacifički vatreni krug. Nakon nje ona duž Središnjeg atlantskog hrbata. Okomito na te dvije zone pruža se sredozemna zona, od američkog do euroazijaskog jarka (pukotine) gdje je zabilježena velika vulkanska aktivnost s puno manjih vulkana, ali i nekih koji su malo veći (npr. Kilimandžaro).
U blizini vulkana područje je vrlo bogato rudama i termalnim izvorima, a tlo je veoma plodno, no živjeti u blizini vulkana je vrlo opasno što nam svjedoči i primjer Kratakaua – vulkanskog otoka koji je nakon 200 godina mirovanja eksplodirao, 1883. g. Ta je eksplozija raznijela veći dio otoka, ali i povećala dva susjedna otoka. Pretpostavlja se da je to bio najglasniji zvuk zabilježen u povijesti, čuo se u krugu od 5000 kilometara. Posljedice eksplozije bile su velike štete, a plimni val visine 36 metara uzeo je 36 000 života.
Tijekom postavljanja prvog telegrafskog voda između Europe i Amerike otkriveno je da se dno Atlantika ne sastoji samo od prostranih pješčanih dolina, nego i od pravih planinskih lanaca, katkad viših od onih na kontinentima.
Na Zemlji postoji oko 80 podmorskih vulkana, a najviši poznati podmorski vulkan je Mauna Kea na Havajima, u Tihom oceanu. Viši je od 9 000 m, a nad površinom mora uzdiže se 4 000 m.
Poznajemo 500 aktivnih vulkana, a polovica ih se nalazi na području Tihog oceana. Iz tog razloga ovaj pojas, koji obuhvaća Filipine, Havaje, Polineziju, Marijansko i druga otočja, nazivamo Tihooceanski vatreni prsten. Nemirni su i vulkani Srednje Amerike (u Meksiku i na Malim Antilima), kao i oni u Andama (u Peruu, Boliviji i južnom Čileu).
Poznata vulkanska područja, dijelom i s aktivnim vulkanima, nalazimo na Islandu, Azorima i Novom Zelandu. Najviši vulkan na zemlji je Kilimandžaro, koji se nalazi u Tanzaniji, u istočnoj Africi. Njegov najviši vrh je Kibo (5895 m). Svakako vrijedni spomena su Vezuv kod Napulja, Etna na Siciliji te Stromboli i Vulcano u Tirenskom moru.
