Klizanje je ili prirodan proces oblikovanja reljefa ili se javlja kao posljedica ljudskih aktivnosti koje narušavaju stabilnost padina u brežuljkasto-brdovitim područjima. To su vrlo raznovrsne pojave po obliku, veličini pokrenute mase, načinu, brzini kretanja i drugim svojstvima. Prema podacima iz medija u Bosni i Hercegovini evidentirano je više od 2 000 klizišta. Mještani su u strahu jer zemljišta još uvijek ne miruju. U želji da se pobliže upoznamo s terminom klizišta, odlučili smo istražiti njihovo nastajanje.

Svako klizište je pokrenuto jednim pojedinačnim događajem ili procesom (tzv. trigerom). Potpuno razumijevanje klizišta podrazumijeva poznavanje, kako građe padine, tako i procesa trigera. Klizanje je zapravo kretanja mase stijena ili tla niz padinu. Ono uključuje sve pokrete na padinama, neovisno o mehanizmu pokreta. Klizišta se mogu dogoditi u bilo kojoj vrsti stijene, a potencijalno klizište se može prepoznati na temelju njegove mofrologije.

Postoji više čimbenika koji uzrokuju pojavu klizišta. Prije svega to su glinoviti sedimenti u sastavu terena u kojima su oblikovane padine. U pravilu što je glinoviti sloj veći, postoje i veće mogućnosti za razvoj klizišta, posebno ako je propusni sloj na padini tanji. Drugi čimbenik je izmjena propusnih pjeskovitih i nepropusnih glinovitih slojeva na padini. Važan je čimbenik i porast količine vode i hidrostatskog tlaka u sedimentima. Naime, klizne plohe uvijek se vežu za glinovite vodonepropusne slojeve. Glina na sebe veže vodu pri čemu bubri i povećava svoj volumen 10 do 15 puta. To rezultira tlakovima koji destabiliziraju vodopropusne slojeve iznad glinovitih slojeva, koji tada počinju kliziti niz padinu

Razlikujemo pet tipova klizišta:

- tepih ili slojna
- rotacijska
- stepeničasta
- blok klizišta
- klizišta potoci

Društvo za geotehniku u Bosni i Hercegovini izdalo je uputstvo za građane BiH koji žive na područjima zahvaćenim klizištima u kojem je navedeno da ukoliko građani imaju kopani bunar i porast nivoa vode u bunaru, trebaju odmah crpiti vodu do dna i tako obarati nivo podzemne vode u okolini jer što je niži nivo vode u bunaru, to je veći depresioni lijevak i veća čvrstoća tla u okolini bunara. 

Također, kanale treba raditi tako da što više obuhvate slivno područje padine. Najbolje je odvodne kanale postaviti u prodolinskim zonama reljefa, a ako je moguće, poželjno je površinske vode izvesti kanalima izvan potencijalne klizne površine. Pukotine nastale klizanjem treba zapuniti glinovitim tlom, a nikako šljunkom ili pijeskom, i tako spriječiti infiltraciju vode u tlo. Padine moraju biti uređene i kultivirane te očišćene od šiblja i korova. Poželjne su padine uravnoteženog nagiba, bez erozionog dejstva. U slučaju erozije potrebno je postaviti drvene trupce okomito na bujični tok.

U uputstvu se navodi da su šume korisne jer u toku intenzivnih padavina, šume i šumska stelja prime veliku količinu vode i tako imaju ulogu amortizera i balansiraju sadržaj vode u tlu, zadržavaju vodu duže vrijeme do sušnog perioda i ne dozvoljavaju isušivanje tla i stvaranje pukotina isušivanja. Nakon sječe šume, treba pristupiti pošumljavanju. Potporni zidovi trebaju imati drenažni sistem, a ako nemaju drenažni sistem, onda treba uraditi barbakane tj. otvore u zidu kroz koje će se voda procjeđivati. Kuće koje se grade na padinama trebaju imati žljebasti trotoar iznad kuće u nivou površine terena. Njegova uloga je da prihvati površinsku vodu iza kuće i odvede je dalje od objekta.

Septičke jame potrebno je isprazniti prije proljetnih kiša, a drenažne sisteme treba graditi samo uz preporuku stručnih osoba jer nepravilna izrada drenažnog sistema može napraviti veću štetu nego korist. Važno je i zajednički regulirati odvodnju površinske vode, uređenim kanalima. Nije preporučeno uvođenje površinskih voda u kanalizaciijski sistem osim u slučaju kad je kada je njegova namjena da primi površinske vode, stoji u uputstvu Društva za geotehniku u BiH.

Tweet

Tweet