Nakon što je dio ekipe, zbog poslovnih obveza, morao odustati od trodnevnog izleta na Prenj, odlučili smo "spasiti" nedjelju i krenuti na Čvrsnicu. Nakon teškog petka i subote, kad smo bili gdje se biti mora, a u isto vrijeme s mislima na Prenju, nedjeljno svitanje smo dočekali u Jablanici. Sastanak sa dijelom ekipe iz Mostara i polazak prema Risovcu tekli su po planu, kao i sve ostalo što će uslijediti ovog prekrasnog dana. 

U konsultacijama s vrsnim poznavateljima ovog područja, našim prijateljima iz Behrem planinar tima, odabrali smo rutu od Risovca do Velikog Vilinca. 

Po dolasku na Risovac, odmah poslije Sovićkih vrata odvaja se makadamska cesta prema Vitlenici. Dobra makadamska cesta vodi nas podno same Čvrsnice i nakon nekih 15-ak minuta vožnje dolazimo do manjeg proširnja gdje ostvljamo auto. Planinarska markacija odvaja se desno u borovu šumu i preko Zaglavlja vodi nas do Planinarskog doma podno Vilinca. Staza je odlično markirana i niti na jednom ne dolazi se u dilemu gdje dalje. U prvom dijelu staze sa lijeve strane pratimo minsko polje o kojem smo i ranije bili upoznati, no bojazni nema, ponovno odlične oznake koje daju dodatnu sigurnost.

Većim dijelom staze pogled se pruža prema Velikom Vilincu, a iza nas ostaje masiv Vran planine. Pred završni uspon do doma nailazimo na raskrsnicu, lijevi put vodi do Jezera Crvenjak i Hajdučkih vrata, a drugi koji se nastavlja blago desno vodi do prevoja ispod kojeg se nalazi dom. Po izlasku na prijevoj vidik se pruža prema, Pločnom, Velikom kuku, Prenju, Čabulji, Veležu. Mi skrećemo oštro desno prema smom vrhu. I nakon pola sata od doma, a tri sata od početka ture stižemo do vrha. Veliki Vilinac sa svojih 2118 mNV pruža nam nove vidike i poznati osjećaj koji se probudi uvijek po dolasku na vrh. Nekim od članova ovo je prvi vrh preko 2000 m, pa nam ovaj uspon ima dodatno značenje. Upis u knjigu posjeta, kraći odmor, fotografiranje i povratak istim putem do raskrsnice koja vodi do jezera i vrata. Nako pola sata hoda dolazimo do pitkog jezera, a samo pet minuta dalje nalazi se jedan od najvećih fenomena naših planina, Hajdučkih vrata. 

Hajdučka vrata su jedinstveni prirodni fenomen Bosne i Hercegovine. Nalaze se na 2000 mn/m, na ivici visoravni sa spektakularnim pogledom na Divu Grabovicu, stijenu Velikog Kuka, Mezića stijenu, Pestibrdo, Čabulju, Prenj... riječju to je mjesto sa jednim od najljepših pogleda u našim planinama.

Ljeti su tu alpske livade, raznobojno sezonsko cvijeće, borova klekovina, u jesen bogatstvo boja, a zimi bijele čipke inja, sniježne razglednice vjetrenih skluptura i ponovo pogled na i kroz Hajdučka vrata. To je jedno od najposjećenijih mjesta planine Čvrsnice i željeli bih smo da tako i ostadne, zbog toga apelujemo na sve planinare, ljubitelje prirode i druge koji prolaze i zastaju na ovome mjestu da vide te slikaju ovo čudo prirode da se ni u kom slučaju ne penju na čarobni luk Hajdučkih vrata. Zbog dejstva vremena, erozije i drugih prirodnih faktora ovaj čarobni luk je iz dana u dan ugroženiji, zbog toga želimo da ukažemo javnosti da se u buduće ne penje na ovaj luk jer bih se vrlo lako mogao urušiti. Mislimo da je slikanje ispod samoga luka sasvim dovoljno,a penjanje na njega moglo bih samo donijeti urušavanje i gubljenje ovog jedinstvenog fenomena Bosne i Hercegovine.

Poslije svih ljepota koje nam je pružila Čvrsnica ovog prelijepog dana morali smo se zaputit natrag, istom stazom povratk je trajao nešto kraće od uspona. Kako nam je ostalo tek nešto malo dana u povratku smo automobilom posjetili i Blidinjsko, najveće planinsko jezero u BiH. Smješteno je na 1185 metara nadmorske visine. Jezero je dugačko oko 2,5 km, široko oko 2,1 km, a maksimalna dubina jezera, tek na pojedinim mjestima, je oko 3 metra. Inače, jezero je jako plitko, prosječna dubina mu je oko pola metra.

Kad nam je zalazak sunca "rekao" pokret još smo se malo oduprli svrativši u čuvene Hajdučke vrleti na osvježenje, a onda svatko svojim putem do novog uspona.