Ovaj clanak je posvecen buducim i sadasnjim ljubiteljima visokih planina i pisan je iz licnih iskustava alpinista i visokogoraca , a citalac ga svakako treba dopuniti svojim licnim iskustvom. Bivakovanje kao nacin boravka u planini moze biti planiran, ali se moze desiti da grupa ili pojedinac budu primorani da neplanirano provedu noc na otvorenom. Sta tada uraditi?

 

 Oni bez iskustva ce se lose provesti i u najsretnijim okolnostima bice neispavani, umorni, gladni i zedni. Pa zasto se ne pripremiti za ovakav slucaj, koji moce realno da se desi posjetiocu visokih planina?

 

1. NOCENJE U LJETNJIM USLOVIMA

Uopste, u pripreme za neko ozbiljno planinarenje podrazumjeva se: citanje literature o lokaciji (ako je ima), kontakt sa osobama koje su skoro bile na lokaciji (sto je najcesci slucaj), procjena objektivnih opasnosti, pripremanje licne i tehnicke opreme, izbor mjesta za slucaj bivakovanja (na karti), izbor hrane, kondicione pripreme, itd. Sve ove radnje se rade istovremeno, sve su podjednako vazne, a svaki propust se skupo placa u planini. A nociti u planini na otvorenom je nesto posebno i treba ga svakako dozivjeti.

 

1.1. P r i p r e m e

Ovdje nece biti rijeci o postavljanju satora u ljetnjim uslovima, jer to svaki planinar treba da zna.Pripreme za nocenje u planini su malo drugacije od onih u objektima. Treba dobro pregledati licnu opremu. Poslje zadnjeg izleta je trebalo oprati vrecu za spavanje (ako je neophodno), pregledati bivak-vrecu i zakrpiti pocjepano. Ovo vazi i za ranac, jaknu i pantalone. Treba ponjeti dovoljnu kolicinu novina, najlon kesa, svijeca, sibice i ulozaka za bateriju. Sator (ako se nosi) treba dobro pregledati i poderotine zaljepiti. Vaznu ulogu stabilnosti satora cine i konopci koji daju formu satoru, pa ostecene treba zamjeniti. Uvijek provjeriti kolicinu klinova.

Paralelno teku i pripreme organizma za napore. Na prvom mjestu je priprema misica tj. fizicka kondicija kao preduslov za uspjesno bavljenje planinarstvom. Ne moze se iz fotelje direktno ici u planinu mada to mnogi praktikuju pa poslje i oni i vođa imaju probleme. Na drugom mjestu je priprema organizma za boravak u prirodi, jer svi znamo da tamo vaze druga pravila od onih u urbanoj sredini. Potrebno je pripremiti kozu koja je najvise izlozena promjenama (vjetar,sunce, kisa). Desetak dana prije izvođenja akcije konzumirati namirnice bogate vitaminima D , E, C i B uz sto cesce mazanje hidratantnim kremama izlozene djelove tijela. Obavezno ponjeti zastitne naocale sa UV filtracijom i zastitnu kremu sa faktorom 6-12. Napomena : faktor 6 znaci da smo zasticeni od negativnog dejstva suncevih zraka 60 minuta i da se poslje tog vremena treba ponovo namazati.

 

Svima je jasno da treba imati lak i vodonepropustan sator. Ukoliko sator propusta vodu postoji nekoliko nacina da se to ne desi. Mogu se koristiti sredstva za impregnaciju ili se moze upotrjebi komad najlona za pokrivanje satora. Ovo je teze rjesenje, treba nositi sator i najlon. Pored poznatih i namjenjenih sredstava za impregnaciju, kao privremeno rjesenje je mazanje mjesta, gdije sator propusta, vodenim rastvorom burovih tableta. Treba ih imati u priboru za prvu pomoc u slucaju uganuca i slicnih povreda. Bolje rjesenje je napraviti od komada najlona sator koji se podize pomocu ski-palica ili dvije grane. Komad najlona dimenzija 2.5 x 3.5 m moze rjesiti problem za dvije osobe. Na skrojenom komadu najlona se naprave rupe (sprijecava cjepanje) sa komadom zagrijanog metala, ili zarom cigarete koje se odrube supljim nitnama za ceradu. U nedostatku nitni moze se naljepiti po komad siroke selotep trake. Ovakav sator (do 1 kg) se lako postavlja, bez dna je pa moze imati razlicite visine. Zahtijeva zabijanje klinova ili postavljanje kamenja radi zastite od udara vjetra. Odlicna je zastita od kise, termostabilan je, i jedino se ne preporucuje na snijegu i ljeti na moru. Kroz njega se ljepo vide zvijezde.. Ukoliko nema mjesta za njegovo postavljanje moze se upotrijebiti kao prekrivac preko vise vreca, a za vrijeme pjesacke ture u slucaju kise, pod njim se moze skloniti vise ljudi.

Uređenje mjesta za bivakovanje je vazno ukoliko se boravi vise dana na istoj lokaciji. Mjesto treba da je zasticeno od vjetra i moguce kise. Ukoliko se boravi u sumi uslovi su ispunjeni. Bitno je odabrati mjesto gdije se ne sliva voda i nikako ne birati udubljenja. Ako se bivakuje na stjenovitom tlu treba prije mraka potraziti mjesto zasticeno od kamenih odrona, bujica i vjetra. Obicno su to potkapine, koje nam daju iluziju "krova nad glavom". Mjesto se poravna i naspe sitnom drobinom i obavezno zastititi od vjetra izradom podzida,jer nocni povjetarac moze biti jako hladan. Treba spavati u bivak-vreci ili se pokriti najlonom uz obavezno stavljanje kape. Ovako se stitimo od prehlade. Pri kretanju po kraskom terenu skloniste za noc treba potraziti u vrtacama, koje se ne preporucuju ukoliko postoji nagovjestaj kise jer se tada brzo napune vodom.

 

1.2. O p r e m a

Podmetaci se stavljaju pod vrecu radi izolacije. Postoje vise vrsta: armafleks, dusek na napuhavanje, term-a-rest, astrofolije, penjacko uze i ranac, komadi stiropora, kartona...

Armafleks je najpopularniji podmetac razlicitih debljina. Nezgodan je za pakovanje jer se ne moze saviti kako bi mi zeljeli. Treba ga paziti od jaceg lomljenja i uvijek ukloniti komade granja ili ostro kamenje sa mjesta na kome ce se spavati. Tako ce duze trajati. Dusek na napuhavanje je najudobniji i dobar izolator. Ovdije se ne misli na gumirane duseke jer su jako teski (2-3kg), vec na rebraste duseke, tezine oko 0.7kg , gdije se svako rebro posebno napuhava. Kao zamjena moze se ponjeti jeftin plasticni dusek za plazu koji ima malu tezinu, ali je njezan. Brzo se probusi ako se stavlja na travu, grancice, kamenje. Ostecenja izazvana ostrom podlogom mogu se izbjeci stavljanjem sloja paprati, trave ili pak slojem novina spakovanim u najlon kese i poredanim pod armafleks, dusek i sl. U kategoriju podmetaca spada i jako skup term-a- rest. Napravljen je tako da se otvaranjem ventila sam napuse jer u svojoj unutrasnjosti ima zilava vlakna koja se ispravljaju. Odlican je izolator, udoban za spavanje i treba ga cuvati kao i dusek. Stiropor se ne preporucuje jer upija vlagu tla, ali je odlican izolator i moze se koristiti samo u suhim ljetnjim uslovima. Nije dobar za transport jer je krut i brzo se lomi.

Najprostija bivak-vreca je sasivena od jednog komada najlonskog materijala sa otvorima za ventilaciju. Postoje varijante sa kapuljacom ili sa debljim leđnim djelom. U zavisnosti od kvaliteta tezine su im od 0.12-0.8kg. Ona se moze sasiti u kucnoj izradi sa malo ulaganja. Bitno je naci pogodan materijal, lagan i slabo porosan (radi ventilacije). Ukoliko se bivak-vreca sije od nepromocivog materijala potrebno je napravite sliceve radi ventilacije. Najbolje je pozajmiti oroginal bivak-vrecu i siti po tom modelu. Ne treba zaboraviti kapuljacu i kopce koje zatvaraju bivak-vrecu, i najvaznije: treba da je dovoljno siroka da primi osobu u vreci za spavanje.

 

U slucaju prinudnog bivaka sve ove udobne stvari nisu nam dostupne ali se i bez njih moze dosta dobro spavati. Treba koristiti predmete koji su nam na raspolaganju. Ako smo se zatekli prije mraka u blizini sume ili u njoj, od nalomljenih grana ili borovih iglica se moze obezbjediti lezaj. Preko njega se postavi najlon (satorsko krilo) ili prazan ranac i na tome se spava. Treba se dobro utopliti i pokriti jednom od stvari: pelerinom , najlonom , jaknom, dzemperom, vjetrovkom, kosuljom ili se uvuci u bivak-vrecu. U nedostatku bivak-vrece donji dio tijela treba uvuci u prazan ranac. Pozeljno je pokriti se prvo slojem novina cime se umanjuje efekat kondenzacije. U slucaju da smo se zatekli na kamenitom tlu izbor nam je suzen i sretan je onaj ko je ponjeo podmetac i bivak-vrecu. Ovdije nam pomaze penjacko uze (prusici) koje se savijeno postavi na mjesto lezista ,a odozgo se stavi prazan ranac ili novine i rasporedi visak odjece iz ranca. Ne treba leci sa puno odjece na sebi, jer ce nam tada biti hladno. Sal se moze stavi na glavu ispod kape i pusti niz vrat, ispod odjece, te tako grije kicmu. Stare vunene carape, cije su pete sacuvane, se mogu iskoristiti za zastitu koljena i laktova od hladnoce tako sto se kod kuce odsjeku djelovi gdije su prsti i odrube protiv paranja. Uvece se tako pripremljene navuku na koljena i laktove. Visak stvari rasporediti ispod sebe, posebno pod ledja i slabine, tako da nas najmanje zulja podloga. Odjeca, u kojoj se spava, treba da je komotna i obavezno se pojedini djelovi otvaraju, otkopcavaju (pantalone). Ovo je radi bolje cirkulacije krvi i vazduha. Tako cemo sacuvati tjelesnu temperaturu.

Stare novine imaju posebnu vrijednost u planini. Za loseg dana u nekoj kolibi, katunu moze se na miru procitati neki propusteni clanak. Korisne su kao podmetac pod leđa, ali nikako direktno na podlogu jer upijaju vlagu. Mogu se staviti u mokre cipele, ili mogu posluziti kao podmetac za krace sjedenje, pa za potpaljivanje vatre itd. Uvijek im se moze naci neka upotrebna vrijednost. Na kraju u novine se mogu umotati organski odpaci, koji se kasnije zakopaju. Naravno, da svi znamo da se plastika i metalni predmeti ne ostavljaju u prirodi. Tome su nas naucile razne ekoloske sekcije po Drustvima.

Koga je zatekao mrak u planini bez svega pobrojanog , ma bila to i ljetnja, topla noc, verovatno ce cijele noci razmisljati o tome kako je trebalo ponjeti ovo-ono itd.

 

2. NOCENJE U ZIMSKIM USLOVIMA

 

2.1. P r i p r e m e

Sve sto je receno u djelu Nocenje u ljetnjim uslovima - Pripreme vazi i u zimskim uslovima. U opremu obavezno uvrstiti zastitne naocale, kremu sa nekim faktorom i tubu cinkove masti koja sluzi za mazanje usnica kao zastita od pucanja. Prije odlaska na akciju neophodno je da svi clanovi znaju kako se pravilno vezuju dereze radi licne sigurnosti, kao i upotrebu cepina pri hodanju uzbrdo - nizbrdo i pri padu. Cak i oni koji "znaju" ove radnje treba da ih obnove.

Za planirano bivakovanje na snijegu potrebno je unaprijed odrediti mjesto i nacin bivakovanja. Najbolja situacija je ako je vođa vec bio na lokaciji u zimskim uslovima. Vrlo je vazno da se na vrijeme, tj. u ranim vecernjim satima (jer se rano smracava), pri dnevnom svjetlu, odrediti mjesto za bivak jer je to pod svjetlom lampe vrlo tesko pa kadkad i opasno. Treba obezbjediti lezeci polozaj za spavanje, ako je to moguce. Mjesto treba da je tako odabrano da pruza maksimum sigurnosti,a to se prvenstveno odnosi na moguce lavine i da je zasticeno od vjetra. Treba ga planirati na ravnim mjestima ili blagim padinama daleko od strmina, najcesce u sirim kotlinama ili u dolinama u kojima postoji debeo nanos snijega. Sator ili izrađena snjezna rupa je vec stvar izbora?

Armafleks bi trebalo da bude 10-12 mm debeo i takav da ne upija vlagu, inace se moze desiti da u toku noci tjelesna toplota otopi snijeg pod njim, pa se vlaga uvuce u podmetac. Ujutro, kad temperatura opadne sve to "zaljepi" led, pa kad' se pokusa dizanje armafleksa dolazi do "ljustenja" istog sa podloge. Ako se planira bivakovanje vise noci, to moze znaciti nestanak armafleksa.

Perjana vreca nije sjajan izbor jer iz noci u noc upija sve vise vlage, kako iz tjela tako i iz okoline i nema nacina da se u toku dana vlaga efikasno ukloni. Danas postoje vrece sa sintetickom ispunom kod kojih je ovaj problem mnogo manji. Bivak-vreca ne bi trebala da bude od vodonepropusnog materijala jer se tada tjelesna vlaga, koja je prosla kroz vrecu za spavanje (od toplote tjela), umjesto da odlazi napolje kondenzuje na unutrasnjoj strani i dodatno vlazi vrecu za spavanje. Nema niceg od opreme sto je visak i sto nece u toku noci pomoci, bilo da se stavi ispod sebe, na sebe ili se u njega uvukli. Mnogi rancevi su takvi da se skoro da pazuha mozete u njih uvuci. Kada je sve spremno za spavanje preporucuje se kratka bosonoga setnja, ili trljanje stopala snijegom. Ne treba se plasiti stopala, jer su ona dovoljno skuhana. Tako smo ljepo oprali noge i sto je najvaznije bice poboljsana cirkulacija krvi cijelog tjela. Potom treba navuci poznate seljacke vunene carape.

Pri izboru satora za boravak treba odabrati onaj sa debljim dnom. Za ucvrscivanje slabo mogu da pomognu klinovi jer brzo ispadaju pa se moze desiti da po povratku nađemo sator dosta daleko jer ga je vetar odpuhao. Zato se prije dolaska na mjesto bivaka ponesu komadi grana iz sume. Na odabranom mjestu sator se ukopa u snijeg 15-20 cm, pa se na mjesta za klinove iskopaju rupe dubine oko 30 cm, poloze dvije ukrstene grane u njih (prethodno vezane za sator), i odozgo se dobro nabije snijeg. Moze se zaliti vodom koja ce zatim smrznuti snijeg.

Snjezne rupe (vucije jame) se obicno izrađuju u tvrdom snijegu, jer je odlican izolator od spoljne hladnoce. Temperatura u ovim prostorijama se krece do +5° C sto je sasvim dovoljno za prijatan boravak nocu, ako je dobro izrađena. Obicno se kopa na kosom terenu koristeci postojecu konfiguraciju (ispod kamenih blokova ili litica) za lezeci ili sjedeci stav.Bitno je da strop ima sto glađi i zaobljen oblik kako kapi otopljenog snijega ne bi kvasile spavaca. To se radi sa posudama kojima se struze i nabija snijeg (serpe, loncici). Izlazni dio treba da je nesto nizi od police za spavanje, a otvor se zatvara snjeznim blokom u kome je cepinom napravljena rupa za odvod ugljen dioksida. Takođe se cepinom pravi rupa na zidu radi dotoka svjezeg vazduha. U toku noci treba da gori svjeca radi postepenog grijanja vazduha, sprjecavanja klaustofobicnih posljedica i kao kontrola kolicine kiseonika.

 

Izrada zaklona je brza i obicno se izvodi na ravnom terenu.Moze biti predviđena za lezeci ili sjedeci polozaj. Ukoliko ima prostora preporucuje se lezeci polozaj. Ukopa se pravougaona rupa oko 30-50 cm dubine, a sa strane se ogradi snjeznim blokovima. Krov od satorskog krila ili najlona se napne pomocu ski palica ili komada grana. Ovdije ne treba praviti nikakve odvode ili dovode za vazduh.

U svim ovim primitivnim sklonistima spava se na podmetacu u vreci i bivak vreci, a u slucaju prinudnog bivaka postupci su vec izlozeni.

 

2.2. O p r e m a

Oprema za planinara ima zivotno znacenje, nije svejedno kakvog je kvaliteta i koliko se brinemo o njoj. Najproblematicniji dio opreme su cipele. Sve vrste cipela propustaju vodu, neke prije, neke kasnije, osim plasticnih koje su i predviđene za hodanje u zimskim uslovima. Kozne cipele treba pripremiti prije odlaska, ali ne sa obicnim kremama, jer su sastavljene od parafina koji brzo ispada iz pora, vec sa specijalnim kremama: fokina mast, goveđi loj, riblje ulje (jekoderm), itd. Treba ih mazati vise puta i ostavljati u toploj sredini kako bi se krema sasvim upila. Uopste, ako cipele ne koristimo cesto treba ih povremeno mazati, jer koza vremenom gubi masnocu.

Ukoliko nam se desi da hodamo po promrzlom i suhom snijegu imacemo suhe noge, ali je najcesce obrnut slucaj. Kako se tada spasiti od mokre obuce - skoro nikako, ali postoji nekoliko nacina da to ublazimo. Najprostije je da noge sa suhim carapama uvucemo u najlon kese pa u mokre cipele. Pri tome treba paziti da se najlon kesa ne pocjepa. Tako cemo poslje par sati hoda imati vlazne (od znoja) i tople noge - sto je vec bolje. U slucju da ostanemo bez suhih carapa, mogu se koristiti novine, koje se pazljivo obmotaju oko stopala. Preko njih se obuce mokra carapa i sve to stavi u najlon kesu, a zatim pazljivo obuce cipela. Ovo rjesenje je privremeno jer se vlazne novine brzo pretvore u kasu i grudve te tada treba ocistiti carape od njih, jer mogu da stvore zuljeve. Potom ponoviti postupak. Ukoliko cipele ostavimo van vrece bice ujutro smrznute, mokre i skraticemo im vjek trajanja, jer se u borama stvara led koji ih ukrucuje. Vrlo je neprijatno hodati sa ledenim tabanima koji ce se zagrijati tek poslje nekoliko sati hoda. Ne treba zaboraviti da se cipele (mokre ili suhe) napunjene novinama nocu drze u vreci za spavanje. Barem ce se djelimicno osusiti, nece se zalediti, pa ujutro necemo trositi vrijeme i plin da bismo ih otopili. Pri hodanju po snijegu kristali leda skidaju sa koze svu masnocu pa ih treba ujutro, prije polaska na turu namazati rastopljenim voskom, koji popuni bore na kozi i sprijcava prodor vlaznog snijega tj. vode. Poslje par sati hoda po snijegu budite sigurni da je sav vosak skinut sa koze.

Pored toga sto svi ucesnici nose cepine i dereze,grupa treba da nosi barem jednu lopatu za snijeg, koja se lako nasađuje na standardni zavrsetak cepina.Lopata je nezamjenljiva pri izradi mjesta za bivakovanje i sjecenje ledenih blokova. Cepin, jako vazna alatka u planini treba da je ispravan. Posebno treba obratiti paznju na ispravnost gurtne za ruku i donjeg navrtka koji sprjecava ispadanje gurtne. Gumena obloga drske cepina treba da ima potrebnu duzinu. Dereze su odlicno pomagalo i bez njih je tesko ili skoro nemoguce kretanje po zaleđenim povrsinama. Po potrebi se siljci ostre, a treba obratiti paznju na ispravnost gurtni kojima se pricvrscuju za cipele. Najvecu paznju treba posvetiti najsitnijem djelu, navrtki koja spaja dva djela dereze. Ukoliko je istrosena treba je obavezno zamjeniti, jer ona prva otkazuje u nekom kriticnom trenutku.

Preporucljivo je nositi krplje, koje u mnogome olaksavaju kretanje po tek palom snijegu. Nemaju neku tezinu, lako se montiraju. Uvijek nositi dva para rukavica, jer kada se jedan par navlazi ili pocjepa, kao da ih nemate. Ruke mogu lako da promrznu u mokrim rukavicama. Da se to ne bi desilo, efikasno moze da posluzi par tanjih carapa.Nije preporucljivo nositi kozne, vunene ili pamucne rukavice, jer se lako nakvase.