Opaka vožnja – Južni Velebit
Tko god je jednom bio na Velebitu više nikad nemože biti ravnodušan prema njemu.
{youtube}EhkI19TU5aE{/youtube}
Kod mene je to krenulo s planinarenjem po Sjevernom i ubrzo sam uvidio da nema smisla ići bez bicikla. Toliko toga za proći – s biciklom je puno brže. Problem znaju zadavat planiranje kružnih ruta koje ukoliko nema logistike teško mogu biti izvedive. Treba imati dosta iskustva u navigiranju po gustim velebitskih šumama kada pričamo o Sjevernom dijelu. Svaki izlet po Velebitu treba shvatiti ozbiljno i to u svako godišnje doba. Sav vaš trud i znoj, Velebit će nagraditi pogledima koji postaju uspomene koje vas mame nazad u nove avnature.
Ruta ove “Opake vožnje” po Južnom Velebitu je rezultat dugogodišnjeg planiranja i istraživanja a na kraju je čak i poboljšana i produžena. Jedno ljeto sam se uputio gore ali ispalo je da je bio najtopliji dan te godine pa sam zakuhao kad sam došao na greben. To je objektivno veliki problem, nema hlada i po ljetu treba se paziti Južnog, kako na biciklu tako i kao pri planinarenju. Izvora ima malo, pa je najboje imat svu vodu koja vam treba – sa sobom. Za ovakvu cijelodnevnu rutu neki od nas su popili po 4-5 litara vode, dobro dođe energetska pločica ili dvije a nije na odmet niti sendvič, suho voće i malo nečeg slanog kao kikiriki. Kao i za sve teže rute a ovo definitivno je teža, treba kondicije i uvijek je poželjno da idete u društvu. Tada je zgodno kombinirat s alatom, zračnicama, pumpom… nemoraju svi nositi sve. Nekad je bilo jednostavnije što se tiče veličina kotača pa tako i za zračnice. Sad nas je bilo šestoro a tri veličine zračnica, ispada da svatko ima svoju veličinu! Šalu na stranu, priprema bicikla za ovakav teren je bitna, ukoliko se vozite recimo samo po zemljanim stazama koje prevladavaju u kod nas u kontentu i koristite lagane gume s tankom oplatom računajte na probleme (jel tako Mirek?). Iako je ruta kompletno po makadamima ali podloga je velikim dijelom od oštrog (povećeg) kamenja pa zahtjeva jače gume, napumpane na minimalno 40 psi.
Za sve aktivnosti na Južnom Velebitu baza nam je uvijek Starigrad (Paklenica). Ima puno kvalitetnog i povoljnog smještaja i trgovina kao i plaža i hlada u kojem možete uživat nakon vaših avantura. Preporučamo pansion Roli www.pansionroli.com koji će vas podržat u svakoj vašoj nakani bio to bicikl, hike, kajak ili foto jeep safari. Računajte na prijateljske svjete iskusnog velebitskog poznavatelja gosp. Rudija. Mi smo zbog dužine rute zatražili manju pomoći u logistici te naša ruta počinje 10 km od Starigrada prema jugu. Iznad mjesta Modrič napuštamo asfalt i penjemo se po makadamu 8 km na 800m prema Sv. Ivanu, bacili pogleda na predivno Libinje i na impozantno Sv. Brdo (1751mnm) te krenuli nazad na jug po hrptu. Staza dosegne tih 800-1000 je jako zgodna. Malo dolje, malo gore a vidici se otvaraju na sve strane. Fantastične nestvarne kamene formacije Južnog Velebita koji u kombinaciji s predivnim sunčanim danom su nam stalno stavljali osmjehe na lica i kako neki “frendići” na fejsu kažu – uživali smo ko prasci.
Na našem 30-om km izlazi se na staru cestu koja ide preko Tulovih greda i od tamo krećemo na sjever prema kontinetalnoj strani. Tu se ruta može skratiti ako je za neke preduga, što uopće nije loša opcija: supstiti se na jug prema Jasenicama tj. ravno na ulaz u tunel Sv Rok s morske strane i onda ste za 20tak km nazad u Starigradu. No mi idemo duže i dalje, odmah nakon prvih nekoliko kilometara na našem putu prema sjeveru javlja se tipična gusta šuma i hlad koji u podne je vrlo dobrodošao. Odvajamo se od stare ceste prema Sv. Roku i na jednom zavoju krećemo premo jugu. Tu se opet vegtacija mjenja, tu prevladava crnogorica a polako se i počinju otvarati velike livade tipične za Južni Velebit. Nakon 55og km konačno se spuštamo na 600m od kuda počinje spust prema magistrali prema Muškovcima i od tamo put nazad prema Starigradu preko biciklističkih staza koje su markirane od lokalne TZ. Posebno je lijepa za kraće izlete staza Starigrad – Modrič koja je ujedno i zadnji dio ove rute, no mi smo bili preumorni pa smo to odgulili po asfaltu, moramo ostaviti nešto za i idući puta. Za neku drugu Opaku vožnju. Mi smo prošli 80tak km i oko 2400 nadmorske, cijelodnevna vožnja uz dosta fotkanja, uživancije i prilično lagani tempo. Sretno!
Napisao Costa @
(bicikl.com)
